Oboljenja očnih kapaka
Kapci (palpebrae) štite očnu jabučicu i treptanjem doprinose oticanju suza koje odnose nečistoću sa prednje površine oka.
Zapaljenski procesi mogu da se jave na koži, rubovima i žlezdama kapaka. Na koži kapaka mogu da se jave svi zapaljenski procesi koji se javljaju i na licu. Patološki procesi mogu da se šire sa kapaka na oko, mozak i druge anatomske strukture glave. Na koži kapaka javljaju se tri vrste poremećaja: vaskularni poremećaji (porekla krvnih sudova), alergijske manifestacije i infekcije (bakterijske, gljivične i virusne)..
Vaskularni poremećaji na kapcima su otok (oedema palpebrarum) i hematom kapka (haematoma palpebraum).
Edem kapka je nakupljanje tečnosti u vezivnom tkivu ispod kože kapka. Kapci mogu biti zadebljali, često u znatnoj meri, tako da se ne mogu otvoriti. Otvor kapaka (rima palpebrarum) je sužen. Otok kapka može da dostigne znatne razmere, tako da je sagledavanje očne jabučice veoma otežano. Edem kapka može biti nezapaljenski, hladni edem (oedema frigidum) i zapaljenski (oedema calidum). Ponekad je veoma teško razlikovati zapaljenski od nezapaljenskog edema kapaka.
Nezapaljenski otok kapaka obično se javlja kod bubrežnih bolesnika.
Zapaljenski otok kapaka nastaje kod zapaljenskih procesa u samim kapcima ili kao posledica širenja procesa sa okolnih struktura (iz orbite, suzne žlezde, parana-zalnih šupljina i dr.).
Hematom kapka (haemathoma palpebrarum) je krvni podliv u potkožnom tkivu kapka. On nastaje najčešće posle tupih povreda kapaka i oka i može biti udružen sa laceratnim ranama na kapcima i ivicama kapaka. Međutim, hematom kapka može se javiti kod koagulopatija i angioma u kapcima. Hematom kapaka se karakteriše otokom lividne boje, kapci su otečeni, otvor kapaka je sužen, pokreti su ograničeni. Hematom kapaka može biti velikih razmera zbog toga što su kapci bogato vaskularizovani i bogati vezivnim tkivom. Hematom kapka se resorbuje za 7 do 10 dana i ne zahteva medikamentno ni hirurško lečenje.
Alergijske manifestacije na kapcima su hroničnog toka i ne zahtevaju urgentne intervencije.
Bakterijske infekcije na kapcima su zapaljenja kapaka uzrokovana bakterijama. One se mogu manifestovati u vidu furunkula, flegmone i apscesa, erizipela, antraksa i dr. Bakterijske infekcije kapaka zahtevaju urgentnu dijagnostiku i lečenje.
Furunkul, flegmona i abscessus (furunculus, phlegmona, abscessus) daju akutne burne simptome u vidu zapaljenskog otoka i crvenila kapaka. Kapci su bolni, crveni, topli i natečeni. Pokreti kapaka su otežani.
Abscessus kapka može da fluktuira i da se otvori spontano. Flegmona kapaka može da se proširi na okolne strukture – orbitu i sinuse, kao i centralni nervni sistem. Flegmona i abscessus mogu nastati i posle povrede kapka. Najteža komplikacija flegmone i abscessusa kapka je širenje zapaljenskog procesa u kavernozni sinus preko angularne vene. Lečenje flegmone i abscessusa može biti hirurško i medikamentno. Ako dode do fluktuiranja flegmone i stvaranja abscessusa, vrši se incizija paralelno sa ivicom kapka u pravcu pružanja vlakana orbikularnog mišića. Abscessus se takode drenira.
Medikamentna terapija su antibiotici dati sistemski.
Virusne infekcije kapaka su molluscum contagiosum, verruca vulgaris i herpes zoster ophthalmicus. Akutni nastanak i tok ima herpes zoster ophthalmicus. To je virusno oboljenje uzrokovano varicella – zoster virusom, koje je lokalizovano duž grane nervusa ophthalmicusa. Oboljenje je praćeno intenzivnim neuralgičnim bolovima duž ovog nerva. Bolovi traju duže vremena i po izlečenju kožnih promena.
Na koži odgovarajuće oblasti n. ophthalmicusa javljaju se najpre vezikule, zatim pustule i kraste koje ne ostavljaju ožiljke. U težim oblicima bolesti dolazi do pojave hemoragija i nekroze tkiva zahvaćene kože. Herpes zoster ophthalmicus može da zahtavi rožnjaču, skleru i uveu. Na rožnjači se mogu javiti herpetične ulceracije. Ulceracije na rožnjači su površne, plitke i duboki stromalni infiltrati koji ostavljaju ožiljke i dovode do gubitka transparencije rožnjače. U težim oblicima dolazi do hemoragije i nekroze zahvaćene kože. Rožnjača je anestetična kao i kod ostalih virusnih bolesti. U toku zapaljenja uzrokovanog herpes zoster ophthalmicusom proces može da se proširi u dublje delove oka: dužicu, horoideu i očni živac. Zapaljenje dužice i cilijarnog tela često je praćeno povećanim intraokularnim pritiskom zbog trabeculitisa – zapaljenje šupljina u skleri u uglu prednje očne komore putem kojih očna vodica otiče u šlemov kanal. Horioretinitis je fokalnog karaktera. Oboljenje očnog živca može biti papilitis ili retrobulbarni neuritis. VZV može biti uzročnik veoma teškog akutno nastalog oboljenja retine koje zahteva urgentnu dijagnostiku i terapiju – akutna retinalna nekroza.
Bolesti rubova kapaka imaju hroničan tok.
Međutim, zapaljenja žlezda kapaka mogu imati akutni tok.
U kapcima se nalaze Meibomove žlezde, lojne žlezde koje su upravljene prema rubovima kapaka i svojim sekretom, lojem premazuju rubove kapaka nedozvoljavajući da suze prelaze na obraze i omogućavajući da rubovi kapaka pri zatvaranju prijanjaju jedan uz drugi. Blizu prednje ivice kapaka nalaze se lojne Zeissove žlezde i modifikovane znojne Mollove žlezde.
Hordeolum je gnojno zapaljenje Mollovih žlezda (hordeolum externum) i Meibomovih žlezda (hordeoulum internum). Hordeolum je gnojno zapaljenje lokalizovano oko korena trepavice. Na kapku postoji čvorić koji je okružen bolnim crvenilom i otokom. Otok kapka može da zahvati i vežnjaču. U centru otoka postoji abscesus u vidu žućkaste tačkice. Gnoj se najčešće isprazni preko ruba kapka kod hordeoluma externum ili preko vežnjače kod hordeoluma internuma.
Hordeolum je najčešće bakterijske prirode i vezan je za stafilokoknu infekciju. On se leči stavljanjem toplih suvih obloga na mesto upale, daju se antibiotske kapi i masti. Hordeolum se često, kad je apscediran, leci čupanjem zahvaćene trepavice oko čijeg korena je hordeolum formiran. Parenteralno davanje antibiotika kao i incizija hordeoluma potrebne su samo izuzetno.
Halacion (chalazion) je hronično zapaljenje Meibomovih žlezda. Obično se javlja van ruba kapka. On nastaje zbog začepljenja Meibovih žlezda i reaktivnog zapaljenja oko mesta začepljene žlezde. Oboljenje je hroničnog toka. Halacion izgleda kao granulomatozno tkivo sastavljeno od epiteloidnih i džinovskih ćelija, kao čvorić u kapku koji bolno odiže kožu kapka. Koža kapka iznad halaciona je pokretna, nije crvena i otečena. Na vežnjači tarzusa na mesu halaciona vidi se okruglo crvenkasto-modro rumenilo. Halacion retko može spontano da se resorbuje. Uklanja se hirurškim putem. Intervencija se izvodi tako što se, posle lokalne infiltracione anestezije i fiksacije kapka kapsularnom pincetom, vrši incizija na mestu halaciona na tarzalnoj strani kapka odnosno vežnjače. Incizija je vertikalna prema rubu kapka. Halacion se uklanja u celini. Međutim, može da recidivira i daje kliničku sliku slično hordeolu
Dr sci med Dragan Stojićević, specijalista hirurgije
msa. Pri svakom recidivu treba misliti na mogućnost postojanja adenokarcinoma i dijabetes kao osnovnu bolest. U slučaju recidiva potreban je histološki pregled uklonjenog granulomatoznog tkiva halaciona.