ISHRANA SONDOM kod deteta, dece
Ishrana sondom predstavlja metodu izbora u obezbeđenju nutritivnih potreba bolesnika lišenog mogućnosti adekvatnog oralnog unosa (Tabela 4). U odnosu na parenteralnu ishranu, ona je prirodnija, jednostavnija, manje rizična, jevtinija i za bolesnika daleko konfornija. Od posebnog značaja je odsustvo ozbiljnih komplikacija koje se javljaju u sklopu totalne parenteralne ishrane, kao što su holestazni sindrom i infekcije, tromboembolije i mehaničke povrede vezane za centralni venski kateter. Sem toga, strukturne i funkcionalne promene na digestivnom sistemu, karakteristične za dugotrajnu totalnu parenteralnu ishranu, mnogo su manje, te je nutritivna rehabilitacija bolesnika po njenom prekidu znatno kraća i efikasnija. Osnovni preduslov za ishranu sondom je očuvan anatomski integritet i motilitet creva, dok se poremećaj digestije i apsorpcije, primenom elementarne ili semielementarne hrane, može lako premostiti. Imajući u vidu ove činjenice, ishrana sondom je danas značajno potisnula parenteralnu.
Ishrana sondom mora bolesniku da obezbedi sve neophodne makro- i mikronutrijente koje će mu omogućiti, ne samo preživljavanje nego i adekvatan rast i razvoj. Hrana, bilo standardna ili specijalna, aplikuje se u likvidnom obliku. U većini slučajeva ona se po sastavu ne razlikuje od normalne za uzrast deteta, dok je u određenim patološkim stanjima, kao što su poremećaji digestije i apsorpcije, teška malnutricija, prolongirano hiperkatabolično stanje, akutni pankreatitis, Crohnova bolest, hepatična insuficijencija…