Torzija testisa
Torzija testisa se najčešće javlja u predpubertetskom i pubertetskom dobu i do kraja prve godine života. Zavisno od uzrasta đeteta razlikuju se dve forme torzije testisa: kod novorođenčeta i odojčeta u pitanju je ekstravaginalna, a kod starije dece intravaginalna forma torzije testisa.
Torzija testisa nastaje na bazi izvesnih kongenitalnih poremećaja, a posledica je postojanje široke tunicae vaginalis, ili je reč o ageneziji odnosno insuficijenciji lig. scrotale testis i/ili mezorhijuma. U svakom slučaju testis ima abnormalnu slobodu kretanja unutar vaginalnih ovojnica („clapper bell“ fenomen).
Torziju testisa provociraju posebni telesni pokreti, sportska aktivnost, trauma, ali se u oko 50% slučajeva dešava u snu. U svakom od navedenih slučajeva dolazi do pojačane aktivnosti (spazma) vlakana m. cremastera, koja spiralno zrače ka funiculus spermaticusu. Kontrakcija m. cremastera dovodi do torkvacije levog testisa suprotno kazaljci na satu, a desnog u smeru kazaljke sata.
Kako se manifestuje torzija testisa?
Posledice torzije testisa zavise od stepena torzije, koja može da se kreće od 90°, preko 360°, pa sve do 720°. U početku i pri blažim stepenima rotacije dolazi zbog kompresije vena do edema testisa, zatim do hemoragičnog infarkta. Kod totalne (venske i arterijske) blokade cirkulacije dolazi do anemičnog infarkta testisa.
Ako se ne preduzme blagovremena detorkvacija testisa, konačni rezultat je kompletna atrofija organa.
Torzije blažeg stepena mogu se spontano povući.
Ektopični testisi češće naginju ka torziji, izazivajući kliničku sliku koja simulira sliku akutnog abdomena.
Na torziju testisa lekar mora odmah da posumnja ako se dečak požali na iznenadni nastup jakog bola u testisu koji perzistira, nastao u toku fizičke aktivnosti, ili ga je probudio iz sna. Bol je praćen brzim razvojem otoka odgovarajućeg hemiskrotuma.
Već 1-2 h nakon nastanka torzije dolazi do otoka i crvenila skrotalne kože i pojave globuloznog uvećanja celog hemiskrotuma, tako da se testis i epididim ne mogu više diferencirati.
Palpatorni nalaz tada najviše liči onom kod akutnog epididimitisa i to je uzrok najčešćih grešaka u smislu zamene ova dva oboljenja i neprovođenja adekvatne terapije.
Kod torzije testisa dolazi pri podizanju skrotuma do pojačanja bolova, dok kod epididimitisa bolesnik oseti olakšanje bola. U vreme prijema deteta u stacionarnu ustanovu, skrotalni sadržaj je u većini slučajeva i suviše bolan da bi se na osnovu palpatornog nalaza moglo učiniti dijagnostičko razgraničenje prema epididimitisu. U ovom razlikovanju veliku pomoć danas nudi ultrazvučni pregled, a pre svega Doppler sonografija skrotalnih organa, čime se kod torzije testisa verifikuje prekid cirkulacije na mestu uvrtanja funiculusa.
Kako se postavlja dijagnoza torzije testisa?
Anamneza sa kliničkom slikom, detaljnim pregledom i ultrasonografskim pregledom je dovoljna za postavljanje tačne dijagnoze torzije testisa.
Kako se leči torzija testisa?
Kod blažih oblika torzije i ukoliko se dete javi uskoro po pojavi simptoma, naročito kod parcijalnih torzija, može da se pokuša manuelna detorkvacija u ambulantnim uslovima.
Operativni zahvat se sastoji u detorkvaciji testisa, kontroli njegove vitalnosti i fiksaciji za okolne strukture. Zbog moguće naknadne torzije drugog testisa, zbog sličnih anomalija unutar vaginalnih ovojnica, redovno se izvodi profilaktička fiksacija suprotnog testisa.
U slučaju zakasnele hirurške intervencije, izvodi se semikastracija, takode sa fiksacijom drugog testisa. Ovde treba napomenuti da se nakon 10 h može da spase još samo 20% testisa, a nakon 24 h nijedan.
