Torzija testisa
Pod torzijom testisa se podrazumeva uvrtanje testisa oko osovine funiculusa spermaticusa. Najveća incidencija se sreće između 13- i 16. godine života, tj. u prepupertetskom i pubertetskom dobu i do kraja prve godine života. Zavisno od uzrasta deteta razlikuju se dve forme torzije testisa: kod novorođenčeta i odojčeta u pitanju je ekstravaginalna, a kod starije dece intravaginalna forma torzije testisa. Pored toga postoji torzija apendiksa testisa odnosno epididima
Posledice torzije testisa zavise od stepe-na torzije, koja može da se kreće od 90°, preko 360°, pa sve do 720°. U početku i pri blažim stepenima rotacije dolazi zbog kompresije vena do edema testisa, zatim do hemoragičnog infarkta. Kod totalne (venske i arterijske) blokade cirkulacije dolazi do anemičnog infarkta testisa. Ako se ne preduzme blagovremena detorkvaci-ja testisa, konačni rezultat je kompletna atrofija organa. Torzije blažeg stepena mogu se spontano povući.
Ektopični testisi češće naginju ka torziji, izazivajući kliničku sliku koja simulira sliku akutnog abdomena.
Klinička slika i dijagnoza
Na torziju testisa lekar mora odmah da posumnja ako se dečak požali na iznenadni nastup jakog bola u testisu koji perzistira, nastao u toku fizičke aktivnosti, ili ga je probudio iz sna. Bol je praćen brzim razvojem otoka odgovarajućeg hemiskrotuma, a bolne tačke su još donji deo abdomena i preponski predeo. Bolovi su praćeni mučninom i retko povraćanjem.
Palpatorni nalaz zavisi od vremena kada se dete prezentira lekaru. Samo u najranijoj fazi torzije može da se napipa elastično-fiksirani testis u retrahovanom položaju ka ingvinumu, zbog skraćenja fu-niculusa usled uvrtanja. Epididim se tada može ograničiti i ne pipa se na tipičnom mestu. Već 1-2 h nakon nastanka torzije dolazi do otoka i crvenila skrotalne kože i pojave globuloznog uvećanja celog hemi-skrotuma, tako da se testis i epididim ne mogu više diferencirati. Palpatorni nalaz tada najviše liči onom kod akutnog epididi-mitisa i to je uzrok najčešćih grešaka u smislu zamene ova dva oboljenja i neprovođenja adekvatne terapije. U diferencijaciji ovih oboljenja može da se koristi Prehn-ov znak, ali on nije sasvim pouzdan, kao što je već napomenuto. Naime, kod torzije testisa dolazi pri podizanju skrotu-ma do pojačanja bolova, dok kod epididi-mitisa bolesnik oseti olakšanje bola. U vre-me prijema deteta u stacionarnu ustanovu, skrotalni sadržaj je u većini slučajeva i suviše bolan da bi se na osnovu palpator-nog nalaza moglo učiniti dijagnostičko razgraničenje prema epididimitisu. U ovom razlikovanju veliku pomoć danas nudi ultrazvučni pregled, a pre svega Doppler so-nografija skrotalnih organa, čime se kod torzije testisa verifikuje prekid cirkulacije na mestu uvrtanja funiculusa.
Pogrešna dijagnoza „akutni epididi-moorhitis” i prema tome prava dijagnoza torzije testisa i u današnje vreme postavlja se u oko 50% slučajeva. Diferencijalno-di-jagnostički kriterijumi ova dva oboljenja izneti su u prethodnom odeljku (v. gore). Pored toga, na torziju testisa mogu da liče: torzija Morgagnijeve hidatide, renalna kolika, inkarcerirana ingvinalna hernija, mumps-orhitis, akutni apendicitis, trauma skrotalnog predela i dr.
Terapija
Kod blažih oblika torzije i ukoliko se dete javi uskoro po pojavi simptoma, naročito kod parcijalnih torzija, može da se pokuša manuelna detorkvacija. S obzirom na navedeni smer rotacije testisa, detor-kvaciju treba izvoditi u smeru suprotnom od smera torzije. Ovaj manevar se lakše izvodi ako se funiculus spermaticus infil-triše nekim od lokalnih anestetika (npr. Novocain), blizu anulus inguinalis super-ficialisa. Ako ovaj manevar ne uspe, mora da se provede hitan operativni zahvat 4 do 6 h nakon početka torzije, da bi testis mogao da se sačuva. Operativni zahvat se sastoji u detorkvaciji testisa, kontroli njegove vitalnosti i fiksaciji za okolne strukture. Zbog moguće naknadne torzije drugog testisa, zbog sličnih anomalija unutar vagi-nalnih ovojnica, redovno se izvodi profi-laktička fiksacija kontralateralnog testisa. U slučaju zakasnele hirurške intervencije, izvodi se semikastracija, takođe sa fiksacijom drugog testisa. Ovde treba napomenuti da se nakon 10 h može da spase još samo 20% testisa, a nakon 24 h nijedan.