• O nama
  • Marketing
  • Postavljanje tekstova
  • Napomena
  • Politika privatnosti
  • Naslovna
  • Bolesti i stanja
  • Trudnoća
  • Stomatologija
  • Lekovi
  • Plastična hirurgija
No Result
Pogledaj sve rezultate
  • Naslovna
  • Bolesti i stanja
  • Trudnoća
  • Stomatologija
  • Lekovi
  • Plastična hirurgija
No Result
Pogledaj sve rezultate
Vaš internet lekar
No Result
Pogledaj sve rezultate

Sinusitis (zapaljenja) sinusa i komplikacije kod dece, deteta

Sinusitis (zapaljenja) sinusa i komplikacije kod dece, deteta

Deca češće oboljevaju od sinuzitisa ne­go što se to obično misli, ali sinusna infek­cija u dečjoj dobi često ostaje nedijagnosti-kovana, ili se potpuno previdi ili zameni nekim drugim stanjem, sve do momenta kada poprimi ozbiljni tok ili dovede do komplikacija. Opisane su komplikacije maksilarnih i etmoidalnih sinuzitisa u de-ce stare samo nekoliko dana. Sinuzitis de-ce je potencijalno ozbiljno oboljenje, a ne­ke forme akutnog i egzacerbiranog hro-ničnog sinuzitisa i njihove egzokranijalne i endokranijalne komplikacije su urgentna medicinska stanja.

Sinuzitis kod dece je zapaljenski proces sluznice paranazalnih sinusa u razvoju. Komplikacije sinuzitisa su stanja u kojima se zapaljenski proces sa sluznice propagi­ra na periost i koštane zidove sinusa i / ili na susedna i udaljena tkiva i organe. 

Etiopatogeneza

Danas postoji konsenzus da je priroda zapaljenskog procesa kod sinuzitisa prven­stveno nespecifična infekcija, s tim što dru­ge inflamacije, a naročito alergijske reak­cije, često sadejstvuju ili kao primarni ili kao sekundarni faktori. Iako najveći broj si-nuzitisa u dece započinje kao virusno za-paljenje sluznice nazoparanazalne regije, razvijena klinička forma akutnih sinuzitisa po pravilu je bakterijske prirode, dok se u etiopatogenezu hroničnih formi uključuju često mikotični agensi.

Najčešći put kojim infekcija dospeva u sinuse, kod dece kao i kod odraslih, jeste progresija zapaljenskog procesa iz nosa (rinogeni put), a znatno rede preko kore-na zuba (dentogeni put). U prvom slučaju najčešći uzročnici su aerobne bakterije, a u drugom rezidentni potencijalno patoge­ni anaerobi.

Razvijenoj kliničkoj slici rinosinuzitisa kod dece najčešće prethodi virusna infek­cija koja predisponira sekundarnu bakterij­sku infekciju uobičajenim patogenima. Streptococccus pneumoniae i Hemophilus influenzae približno su podjednako zastu­pljeni i zajedno su uzročnici u oko 50 odsto slučajeva. Moraxella catarrhalis je uzročnik sinuzitisa kod dece u oko 20 od­sto slučajeva, dok je kod odraslih odgo­vorna samo za oko 5 odsto slučajeva. Stap-hilococcus aureus se često nalazi u kul­turama nosa (kod 30 odsto osoba u opštoj populaciji), a prilično je redak u punktatu sinusa. Njegova patogeničnost dolazi do izražaja kod dece u periodu smanjene imu-nokompetentnosti (od trećeg meseca do desete godine života), u stanjima imunode-ficijencije, kod imunosupresivne terapije i u nozokomijalnim (intrahospitalnim) in­fekcijama. Retko se sreću Streptococcus pyogenes (grupa A), alfa streptokoki i gram negativni bacili. Prisustvo anaeroba ukazuje na dentogeno poreklo bolesti, ali je njihov značaj kontroverzan.

Akutni sinuzitis može da se sanira spon­tano, bez lečenja, a procenat spontane re­zolucije zavisi od patogenosti uzročnog mikroorganizma. Spontana sanacija može nastati kod infekcija izazvanih patogenima niske virulencije, kao što su M. catarrha­lis i netipizirani sojevi H. influenzae. Infek­cija izazvana rezistentnim i multirezistent-nim sojevima pneumokoka, piogenog stafilokoka, H. influenzae tipa B, kao i pi-ogenim streptokokom grupe A – retko se spontano sanira, jer su to invazivni patoge­ni skloni da dovedu do egzo- i endokrani-jalnih komplikacija. 

Predisponirajući faktori

Za pravilno tumačenje kliničke prezen­tacije i toka sinuzitisa kod dece, posebno je značajno dobro poznavanje predisponi-rajućih faktora, a naročito faktora vezanih za proces razvoja i sazrevanja opštih imu-nobioloških sistema i lokalne nazoparana­zalne regije Ovi faktori leže u osnovi raz­lika dečjeg sinuzitisa u odnosu na adultno doba.

Različita učestalost pojave i težine klinič­ke slike sinuzitisa u pojedinim dobnim gru­pama dece posledica je hronoloških razvoj­nih promena humoralnog i celularnog imuniteta. Sinuzitis se retko javlja u prva tri meseca života, jer je dete tada još uvek re­lativno dobro zaštićeno pasivno prenetim imunitetom majke. Na rođenju koncentra­cija imunoglobulina G (IgG) je relativno vi­soka, ali se brzo smanjuje tokom sledećih šest do osam meseci. Najniži nivo ima u petom i šestom mesecu, što objašnjava ve­liku incidencu infektivnih bolesti u dece tog uzrasta. Osnovna karakteristika opšteg imuniteta deteta je njegova nedovoljna zre­lost. Dete je stoga osetljivije na nepovolj­ne uslove spoljašnje i unutrašnje sredine od odraslog, a ima i manju mogućnost ograničavanja infekcije što uslovljava teže oblike oboljenja. Upoznavanje organizma sa stranim supstancama i razvoj aktivnih mehanizama humoralnog i celularnog imu­niteta je intenzivan proces, naročito u pr­ve tri godine života. Koncentracije IgG,

IgM i IgA postepeno rastu, a adultni nivo dostižu od osme do desete godine, kada se smanjuje oboljevanje od infekcije.

Predilekcija lokalizacije patološkog pro­cesa u pojedinim paranazalnim šupljinama posledica je hronoloških razlika u njihovoj pojavi i razvoju. Počevši od jedne virtuel-ne šupljine, tokom razvoja sinusa, stvara se kompleks pneumatizovanih prostora u kostima lica i lobanje i to svaki u različito vreme. Uopšteno se ipak može reći da se sinusi pojavljuju u III i IV mesecu intraute-rinog života, razvijaju se tokom detinjstva i adolescencije, a konačnu veličinu dostižu posle dvadesete godine. Na rođenju su pri­sutni maksilarni, etmoidalni i sfenoidalni si­nusi, ali su mali. Kod novorođenčadi i ma­le dece (do tri godine) najčešće oboljevaju istovremeno etmoid i maksilarni sinus tzv. antrum (etmoidoantritis), jer su ove pneu­matske šupljine u tom dobu najbolje razvi­jene. Najnoviji podaci dobijeni prosvedjava-njem sinusa tehnikama kompjuterizovane tomografije (CT) visoke rezolucije ukazuju na značajan procenat zahvatanja sfenoidal-nog sinusa u tom ranom životnom uzrastu. Od treće ili četvrte godine smanjuje se obo-levanje etmoida i sfenoida, antrum sve vi­še prevalira da bi postao najčešće zahvaće­ni sinus kod odraslih. Kod najvećeg broja dece ne postoje frontalni sinusi, pa tako ni forme frontalnog sinuzitisa, pre četvrte go­dine. Inflamacija frontalnih sinusa postaje značajana tek u uzrastu od sedme ili osme godine, ali u ukupnoj učestalosti sinuzitis kod dece nikada ne prelazi 15%.

Pojavu sinuzitisa u dečjem dobu predi-sponiraju takode sve virusne infekcije, dečje infektivne bolesti (morbili, šarlah, pertusis), alergijske reakcije, primarne i se­kundarne imunodeficijencije, poremećaji mukocilijarnog transporta, retencija amni-onske tečnosti u sinusima novorođenčeta, inflamacija i/ili hipertrofija Waldeyerovog limfoepitelijalnog prstena ždrela, strana te­la nosa, subluksacije i devijacije septuma, traume nosa i sinusa itd.

Na pojavu i vrstu sinusogenih komplika­cija utiču: vrsta i lokalizacija primarne le-zije u sinusu, stanje imunobiološke reaktiv-nosti organizma, put propagacije infekcije i vrsta i virulencija mikroba. Izvor infekci­je kod dece su obično akutni sinuzitisi, ko­ji idu po tipu etmoidoantritisa ili pansinu-zitisa, kod adolescenata akutni frontalni sinuzitis, a kod odraslih egzacerbirani hro-nični fronto/etmoiditis. Nezrelost imunolo­škog sistema u razvoju i smanjena sposob­nost za lokalizaciju patološkog procesa kod dece se manifestuje češćom pojavom komplikacija. Putevi širenja infekcije kod dece i odraslih nisu bitno različiti. Izgleda da je kod dece posebno aktivan hematoge-ni put. Tako, na primer, orbitalna i endo-kranijalna propagacija kod dece nastaju pretežno putem flebitisa i tromboflebitisa ili kao deo septikemije, za razliku od od­raslih kod kojih se infekcija najčešće širi direktno erozijom kosti, a zatim i prefor-miranim putevima. Direktno širenje iz pri­marnog žarišta na okolinu nekrozom ko-štanih zidova sinusa kod dece je olakšano većim prisustvom spongiozne kosti. Prefor-mirani putevi (dehiscencije kosti, foramina i perineuralni putevi) kod dece se tek raz­vijaju, ali zato propagaciju infekcije olak­šavaju još nezatvorene suture. 

Patoanatomija

Postoje četiri patoanatomska tipa sinu­zitisa: akutni kataralni (akutni kongestivni), akutni supurativni, hronični supurativni i hronični hiperplastični.

Na osnovu vrste celularnog eksuda-ta može se napraviti razlika između supu-rativnih, potencijalno ozbiljnih formi sinuzitisa i drugih vrsta inflamacije. Supu-rativne forme sinuzitisa odlikuje prisustvo polimorfonuklearnih granulocita, ali je nalaz obilja ovih ćelija redi nego što bi se moglo očekivati. Eozinofili mogu biti pri­sutni u manjem broju u hroničnim infek­cijama, dok se veliki broj obično sreće u alergijskim procesima i nekim neinfektiv-nim – nealergijskim oblicima oboljenja.

Akutni sinuzitis karakteriše hiperemija, submukozni edem sa infiltracijom polimor-fonuklearima. U nekomplikovanim sluča­jevima periost i kost ostaju intaktni, ali se u fulminantnoj bolesti može videti njihova brza erozija. Subakutni sinuzitis odlikuje proliferacija mladog vezivnog tkiva. Teško je utvrditi na kojoj tački ovaj proces posta­je hroničan sa ireverzibilnim promenama struktura koje produkuju mukus, skvamo-znom metaplazijom cilijarnog epitala i ne­krozama ili reakcijom periosta i kosti koja dovodi do skleroze.

Koštane promené kod sinuzitisa mogu biti dvojake: destruktivne promené koje nastaju osteoklastnom resorpcijom i oste-ogenetičke promené koje nastaju prolifera-cijom periostalnog sloja sluznice sinusa. Nalaz destruktivnih lezija kosti uvek uka­zuje na ozbiljne forme sinuzitisa i razvoj komplikacije. 

Klinička slika

Sinuzitisi se kod dece često ispoljavaju u formi polisinuzitisa (zahvaćenost više si­nusa jedne strane) i pansinuzitisa (zahva­ćenost svih sinusa jedne strane). Bilateral­ni procesi su češći nego unilateralni. Učestalost akutnih sinuzitisa kod dece je znatno veća nego hroničnih.

Najčešće oboljenje sinusa kod odojčadi i male dece do tri godine je etmoidoantri-tis. Etmoidoantritis, ali i druge lokalizacije sinuzitisa kod dece, ispoljavaju se u dve karakteristične forme: atipični sinuzitis i ti­pični sinuzitis.

Atipični (okultni, latentni) sinuzitis je najčešća forma ispoljavanja sinuzitisa kod dece. Odlikuje ga atipična klinička ma­nifestacija, koja proističe iz činjenice da kod dece nije dovoljno jasno izražena raz­lika između akutnog rinitisa, s jedne stra­ne, i akutnog, rekurentnog i hroničnog sinuzitisa, s druge strane. Kod okultnog si­nuzitisa simptomi perzistiraju duže od de­set dana, a po kvalitetu i intenzitetu su slični simptomima nekomplikovane viru-sne infekcije gornjeg respiratornog trakta. U ovom slučaju trajanje kliničkih simpto­ma, a ne njihov intenzitet, treba da po­budi pažnju lekara. Dok virusna infekcija gornjeg respiratornog trakta traje obično pet do sedam dana, ostavljajući kao jedi­ni rezidualni znak noćni kašalj, kod okult­nog sinuzitisa postoji perzistencija respi­ratornih simptoma posle desetog dana. Nazalna prohodnost je redukovana i mo­že se ispoljiti oralnim disanjem. Nazalna sekrecija može biti različitog kvaliteta: se-rozna, mukozna i purulentna. Kašalj je prisutan ne samo tokom noći već i danju. Najčešće ne postoji facijalni bol, osetlji-vost sinusa i glavobolja. U nekim sluča­jevima mogu se javiti bezbolni jutarnji periorbitalni otoci koji iščezavaju tokom dana. Roditelji često ukazuju da dete ima fetidni zadah. Temperatura je normalna ili subfebrilna. Opšte stanje deteta u akut­nim oblicima bolesti je zadovoljavajuće. U rekurentnim i hroničnim formama okultnog sinuzitisa postoji hronična uzne­mirenost ili adinamija, oslabljen apetit, anemija i retardacija rasta koji maskiraju stalno ili povremeno prisutnu nazalnu op­strukciju, purulentnu rinoreju i nadražaj-ni kašalj.

Tipični sinuzitis (klinički jasno manife-stovan) je znatno reda forma bolesti sinu­sa kod dece. Može se javiti u akutnoj i eg-zacerbiranoj hroničnoj formi. Karakterišu ga simptomi koji perzistiraju duže od de­set dana i čiji intenzitet znatno premašuje intenzitet simptoma kod nekomplikovane virusne infekcije gornjeg respiratornog trakta. U ovom slučaju pažnju pobuđuje pored perzistencije simptoma i njihov in­tenzitet. Nazalna opstrukcija je vrlo izraže­na. Kod novorođenčeta usled toga može doći do gušenja, jer je u tom uzrastu disa­nje obligatno nazalno, a ugrožena je i is­hrana novorođenčeta i odojčeta koje sisa. Deca drugih uzrasnih grupa danju i noću dišu sa otvorenim ustima. Nazalna sekre-cija jepurulentna i obilna. Usled postna-zalne drenaže i gutanja sekreta nastaju za-paljenske promene ždrela i bronhija praćene kašljem, kao i digestivne smetnje i dijareja. Redovno je prisutan istostrani otok mekih tkiva iznad zahvaćenog sinu­sa i periorbitalni otok gornjeg i/ili donjeg očnog kapka. Otok je najizrazitiji ujutru posle ustajanja, a može iščezhuti tokom dana, da bi se ponovo javio sledećeg ju­tra. U većini slučajeva otok ima tendenci­ju da se uvećava u toku nekoliko uzastop­nih sati ili dana. Lokalni bol, koji je karakterističan simptom sinuzitisa kod od­raslih, kod dece obično izostaje. Kod de-ce starije od pet godina može se u retkim slučajevima javiti glavobolja i to obično u formi osećaja punoće ili tupog bola iza ili iznad očiju. Dentalni bol usled infekcije si­nusa kod dece je vrlo redak. Opšte stanje je poremećeno, pa dete odaje utisak te­škog bolesnika. Temperatura je visoka, če­sto preko 39°C.

Kod dece se češće nego kod odraslih ja­vljaju teži oblici oboljenja. Ako oboljenje poprimi ozbiljan tok i preti komplikacija­ma, kod dece se češće nego kod odraslih javljaju visoka temperatura i neposredna edematozna reakcija lica iznad samog sinu­sa, kao i reakcija očnih kapaka.

Prema formi kliničkog ispoljavanja rino-sinusogene komplikacije mogu biti egzo-kranijalne i endokranijalne 

Sa aspekta urgentne medicine poseban klinički značaj kod dece imaju orbitalne

U ranoj fa­zi orbitalne komplikacije obično postoji samo inflamatorni edem očnih kapaka. Ukoliko je intenzivan, oko je zatvoreno, a kada se kapci razmaknu može se utvrditi normalno stanje konjuktive, pozicije i po­kreta očne jabučice i vida. U sledećoj fa­zi, u regiji lamine papiraceae etmoida, re­de poda orbite, nastaje difuzna zapa-ljenska infiltracija(periostitis orbite) i/ili lokalizovana gnojna kolekcija ispod peri-osta (subperiostalni apsces orbite), koji se klinički manifestuju otokom gornjeunutra-šnjeg zida orbite, lakom proptozom (eg-zoftalmus) i lateropozicijom uz ograniče­nu bolnu pokretljivost očne jabučice. Kada zapaljenski proces i gnoj probiju kroz pe-riost u orbitu nastaje difuzna zapaljenska infiltracija (celulitis / flegmona orbite) i/ili lokalizovana gnojna kolekcija (apsces or­bite) u vezivnom tkivu orbite. Manifestu­ju se jakim bolom oko očne jabučice i ose-tljivošću pri lakom pritisku na nju. Kada se razmaknu otečeni očni kapci konstatuje se da je konjuktiva oka edematozna (he-moza), kao i da postoji proptoza, ograni­čena ili potpuna oftalmoplegija i poreme­ćaji vida od diplopije do potpunog gubitak vida. Ako se ne reaguje urgentnom terapi­jom, ova virulentna i opasna infekcija mo­že postati fatalna usled napredovanja u trombozu kavernoznog venskog sinusa i u meningitis. Retrobulbarni neuritis optič­kog nerva nastaje usled propagacije zapa-ljenskog procesa iz zadnjeg etmoida ili sfenoida, kao i usled pritisaka i/ili toksič­nog dejstva infekcije na optički nerv, a manifestuje se akutnim gubitkom vida, smanjenjem pupilarnog odgovora i bolo­vima pri pokretanju očne jabučice. Sfeno-idalnim sinuzitisom može takode da se komplikuje sindrom gornje orbitalne fisu-re gde uz egzoftalmus bolesnik ima diplo­pije, oftalmoplegiju i hipalgeziju u čeonoj regiji usled paralize n. abducensa i/ili III, IV i V kranijalnog nerva.

Iako su u današnjoj eri antibiotika endo-kranijalne komplikacije sinuzitisa retke kod dece, na njih uvek treba misliti. Skoro 50% bolesnika sa endokranijalnom komplikaci­jom prethodno razvije neku egzokranijal-nu komplikaciju. Faktori rizika su orbital­ne komplikacije i osteomijelitis kostiju lica i lobanje naročito frontalne kosti.

Tromboza kavernoznog venskog sinusa nastaje kao rezultat retrogradnog širenja fle-bitisa iz inflamiranog etmoida i sfenoida preko sistema oftalmičkih vena. Oko je pro-ptotično i hemotično, a očni kapci edema-tozni. Usled zahvatanja III, IV i VI kranijal­nog nerva, nastaje oftalmoplegija. Obično je reč o imunokompromitivanim bolesnicima, pa brzo može nastati letalni ishod.

Meningitis je najčešća endokranijalna komplikacija sinuzitisa. Zahvaćene su pia mater i arahnoidea. Rani znaci su glavobo­lja, letargija i uznemirenost. Drugi znaci meningitisa su ukočenost vrata, ograniče­na fleksija nogu, poremećaj mentalnog sta­nja, temperatura, povraćanje.

Rinosinusogeni apsces mozga je lokali-zovan u beloj masi frontalnog lobusa veli­kog mozga zbog čega veoma kasno daje fokalne simptome. Obično se manifestuje simptomima povišenog intrakranijalnog pritiska, promenama mentalnog statusa i edemom papile očnog živca. Može dove­sti do hernizacije moždanog stabla i ruptu-rirati u komorni sistem.

Dijagnostika

Deca su veliki rezervoar neprepoznate bolesti sinusa. Ovome, pored ostalog, do­prinose naročito atipične manifestacije ri-nosinuzitisa kod dece i nedostatak dovolj­no preciznih neinvazivnih metoda za dijagnostiku stanja sinusa.

U praksi se dijagnoza sinuzitisa kod dece postavlja korelacijom podataka do-bijenih na osnovu anamneze uzete od ro­ditelja, kliničkog otorinolaringološkog pre­

 

gleda i eventualno radiografskog prosve-tljavanja sinusa.

Ukoliko je uzeta i evaluirana na pravi način, anamneza (porodična, lična i anam­neza sadašnje bolesti) može da pruži vred-ne podatke za detekciju postojanja bolesti paranazalnih sinusa i težine kliničke slike.

Klinički pregled podrazumeva evalua-ciju opšteg stanja bolesnog deteta i kom­pletno ispitivanje glave i vrata. Lokalni oto­rinolaringološki pregled sluznice nosa i sinusa (prednja rinoskopija, endoksopija nosa i sinusa) obično kod dece nije dovolj­no karakterističan i informativan i zato ne­ma onaj značaj u dijagnostici sinuzitisa kao pregled odraslog.

Metode radiografije paranazalnih sinusa su takođe manje pouzdane kod dece nego kod odraslih. U fazi razvitka zidovi sinusa radiološki su i normalno zadebljani, košta­ne suture izraženije, asimetrija pneumatiza-cije istoimenih sinusa desne i levé strane evidentna, a promené sluznice teže uočlji­ve. Normalna sinusna mukoza je tako tan­ka da se ne može videti na standardnim ra-diografijama, kompjuterizovanoj tomografiji (CT) i magnetnoj rezonanci (MR). Ako se meko tkivo ne vidi između vazduha u sinu­su i koštanog okvira sinusa, sluznica je normalna. Inflamacija proizvodi karakteri­stične promené. Prisustvo nivoa vazduh -tečnost karakteristično je za akutni sinuzi-tis, dok zadebljanje sluznice odlikuje hronični sinuzitis. U dijagnostici oboljenja nazoparanazalne regije kompjuterizovana tomografija (CT) je metoda izbora jer daje izvanredan uvid u koštane strukture i soli­dan uvid u mekotkivne promené. Za sva­kodnevnu praksu potrebno je znati indika­cije za izbor vrste radiografske metode za dijagnostiku sinuzitisa (tabela II).

Rutinske hematološke i biohemijske analize krvi mogu da pruže vredne podat­ke za procenu opšteg stanja bolesnika i intenziteta bolesti.

Za etiološku dijagnostiku sinuzitisa tre­ba uraditi mikrobiološki pregled sekreta. Pravi uzorak je jedino sadržaj samih sinu­sa koji se može dobiti dijagnostičkom en-doskopijom i intraoperacionem ukoliko je neki od ovih zahvata indikovan, kao i punkcionom aspiracijom sinusa, što je uglavnom prevaziđena i ne sasvim bez-bedna metoda u ambulantnim uslovima. Za razliku od aerobnih mikroba, tipični anaerobi ne rastu na standardnim kultura­ma. Oni zahtevaju striktno anaerobne teh­nike uzorkovanja i kultivisanja da bi se ot­krila njihova prava priroda.

Kod dece sa rekurentnim i hroničnim in­fekcijama treba evaluirati imunološko-aler-gološko stanje i otkriti predisponirajuće fak­tore.

Glavobolja je simptom zajednički za sve si-nusogene komplikacije, dok je kao simptom sinuzitisa kod dece veoma retka. Na kom­plikaciju je suspektna naročito glavobolja koja perzistira ili se pojačava posle ade­kvatne drenaže obolelog sinusa. Uz otori­nolaringološki nalaz često je potreban pre­gled oftalmologa, neurologa – neurohirurga i infektologa – pedijatra. U dijagnostici ap-scesa orbite korisna je ultrasonografija. Ra-diografska dijagnostika podrazumeva kom-pjuterizovanu tomografiju paranazalne regije, a u slučaju sumnje na apsces mozga i magnetnu rezonancu. Zbog relativno ve­like incidence endokranijalnih komplikaci­ja frontalnog sinuzitisa kod adolescenata, potrebno je da se svaki adolescent sa fron­talnim sinuzitisom, koji odaje utisak ozbilj­nog bolesnika, podvrgne kompjuterizovanoj tomografiji glave. Za dijagnozu rinosinuso-genog meningitisa treba uraditi analizu cerebrospinalne tečnosti koja pokazuje ple-ocitozu (uglavnom polimorfonuklearni leu

Terapija

Terapija sinuzitisa i komplikacija sinu­zitisa kod dece je konzervativna i hirurška. Konzervativna terapija podrazumeva kom­binaciju medikamentozne terapije (antibio­tici, vazokonstriktorne supstance, kortiko-steroidi) i evakuacije sekreta iz sinusa po Proetzu. U hirurškoj terapiji selektuju se drenažne, klasične i endoskopske metode.

Principi terapije – Akutni sinuzitis u ne-komplikovanim slučajevima može se u pot­punosti sanirati konzervativnim lečenjem. Bolesnici sa rekurentnim akutnim sinuziti­som i sa perzistentnim hroničnim sinuziti­som koji često egzacerbira predstavljaju veliki terapijski problem. Uz konzervativ­no, etiološki usmereno lečenje, potrebno je ukloniti sve predisponirajuće faktore, a ne­kada su neophodni i operativni endoskop-ski ili klasični hirurški zahvati.

Adekvatna konzervativna terapija kom­plikacija sinuzitisa kod dece je preduslov povoljnog ishoda. Hirurška terapija obole-lih paranazalnih sinusa kod dece neop­hodna je u svim slučajevima endokranijal­nih komplikacija, dok je kod orbitalnih komplikacija indikovana samo ukoliko u toku 24 do 48 časova ne odgovore na kon­zervativno lečenje sa izuzetkom subperio-stalnog apscesa i apscesa orbite koji uvek primarno podležu hirurškom lečenju. Osnovno hirurško pravilo je da moraju bi­ti otvoreni i dobro izdrenirani svi zahvaće­ni paranazalni sinusi, kao i sve sekundarne gnojne kolekcije u susedstvu ili u udalje­nim regijama.

Antibiotska terapija -Činjenica da je sto­pa spontane rezolucije (bez antibiotskog tretmana) akutnog rinosinuzitisa kod odra­slih 40%, objašnjava zašto su kod većine bolesnika efikasni skoro svi lekovi (amino-penicilini, druga/treća generacija cefalospo-rina, makrolidi i sulfonamidi), a istovreme­no navodi pojedine autore da izostave antibiotsku terapiju u svim slučajevima bla­ge adultne bolesti sinusa. Kod dece antibi-otska terapija sinuzitisa jeste preporučeni način lečenja koji ima svoje opravdanje i do­stižan cilj da se kod ove rizične populacije smanji progresija i trajanje bolesti i da se preveniraju teški oblici oboljenja i moguće komplikacije.

Pravilo u terapiji sinuzitisa kod dece je rano empirijsko davanje antibiotika širokog spektra, koji se koriguju prema antibiogra­mu u slučaju izostanka terapijskog odgovo­ra. Amoksicilin (45-90 mg/kg dnevno podeljeno u tri doze) je preporučena ini­cijalna terapija samo u blagim oblicima si­nuzitisa koji nije tretiran antibioticima u prethodnih 4-6 nedelja. Pošto kod dece prevaliraju rezistentni sojevi bakterija, ini­cijalnu terapiju u većini slučajeva sinuziti­sa, pogotovo u umerenim do jakim, kao u prethodno tretiranim infekcijama, predsta­vljaju sledeće opcije:

–   kombinacija amoksicilina sa klavulana-tom (40 mg/kg i 10 mg/kg dnevno po­deljeno u tri doze),

–   cefalosporin II generacije, cefaklor (40 mg/kg dnevno podeljeno u 3 doze),

–   eritromicin i sulfametoksazol/trimeto-prim (50 mg/kg dnevno podeljeno u 4 doze i 40 mg/kg odnoso 8 mg/kg dnev­no podeljeno u 2 doze) za decu alergič­nu na penicilin; upotreba SMX / TMP može biti skopčana sa povećanim rizi­kom od toksične epidermalne nekroli-ze opasne po život,

–   cefuroksim (100-200 mg/kg dnevno po­deljeno u tri doze) i.v. u hospitalnim uslovima za decu sa akutnim sinuziti-som koja ne mogu da primaju oralne antibiotike ili koja pokazuju simptome intoksikacije.

Kod orbitalnih komplikacija sinuzitisa lek izbora je antibiotik koji dobro prolazi hema-toencefalnu barijeru i koji je efikasan protiv verovatno rezistentnih sojeva najčešćih bak­terija uzročnika. Preporučuju se ceftriakson i.v. ili cefotaksim i.v. sa ili bez vankomicina.

Kliničko poboljšanje je vrlo brzo (gotovo kod sve dece) ako se primeni adekvatna antimikrobna terapija: temperatura se brzo normalizuje, smanjuju se nazalna sekrecija i kašalj i povlače mekotkivni otoci. Ako se sta­nje pacijenta znatno ne poboljša za 48 časo­va, neophodna je ponovna klinička pra­ćena. Ako je dijagnoza nepromenjena, treba ordinirati antibiotik efikasan protiv multire-zistentnih bakterijskih sojeva ili alternativ­no treba uraditi aspiraciju sadržaja sinusa u cilju precizne bakteriološke dijagnoze.

Dužina antibiotske terapije kod rinosi­nuzitisa u dečjem dobu obično je 10-14, dana imajući u vidu da su sinusni aspirati posle 7 dana terapije još uvek pozitivni. Te­rapija je samo izuzetno kraća, a može biti i duža ukoliko je reč o vrlo virulentnim i rezistentnim bakterijama.

Dekongestansi i antihistaminici. – Lokal­na ili oralna aplikacija ovih medikamentata ispoljava dekongestivni i antialergijski efekat na nazalnu sluznicu i zahvaljujući tome po­boljšava se drenaža i ventilacija sinusa kroz njihove prirodne otvore i podstiče se rezo­lucija patološkog procesa. Negativni efekt vazokonstriktornog dejstva je smanjenje par­cijalnog pritiska kiseonika i koncentracije antibiotika u sinusu, kao i moguća ciliosta-za. Kod odojčadi i male dece postoji opa­snost od akutne intoksikacije nazalnim vazo-konstriktorima, pa za njih treba koristiti posebne pripravke. Preporučuje se efedrin u koncentraciji od 0,25% za odojče i 0,5% za decu. Efedrin ispoljava umereno vazokonstri-ktorno dejstvo, koje traje 3-4 časa. U terapij­skim dozama može da prouzrokuje simpto­me blage stimulacije, slične kofeinskim. Ve­like doze izazivaju ekscitaciju CNS-a.

Kortikosteroidi – Ovu vrstu terapije ne treba primenjivati u virusnim infekcijama. Upotrebu oralnih i parenteralnih prepa­rata treba ograničiti na rezistentne forme bolesti i urgentne situacije (teški oblici sinuzitisa koji prete komplikacijama i već razvijene komplikacije), vodeći računa o brojnim kontraindikacijma. U mirnim fazama hroničnog sinuzitisa kod starije dece se mogu aplikovati lokalni kortiko­steroidi.

Evakuacija sekreta iz sinusa po Próetzu (displacement therapy) – Ova neinvazivna metoda poboljšava regulaciju pritiska, oksi-genaciju i krvni protok u sinusu čime se ubla­žavaju simptomi sinuzitisa i obnavljaju kom-promitovani mehanizmi odbrane. Uslov za primenu metode je da sinusna ušća budu prohodna ili da se rekanališu vazokonstrik-torima.

Operativno lečenje. – U slučajevima pre-tećih ili razvijenih komplikacija akutnog odnosno egzacerbiranog hroničnog sinuzi­tisa primenjuju se klasične tzv. spoljašnje ili ekstranazalne operacije sinusa, kao i drenažne operacije sinusa i vansinusnih gnojnih kolekcija. Operacija obole-log si­nusa koji je izvor endokranijalne kompli­kacije je urgentna i vrši se najradikalnijom metodom klasične hirurgije: maksilarnog sinusa po Caldwell-Lucu, etmoida spolj-nom etmoidektomijom, sfenoida spoljnom 

etmoidosfenektomijom, frontalnog sinusa po Riedlu. Klasičnim operacijama se ukla­nja patološki proces iz sinusa (obolela slu-znična i koštana struktura) i omogućava nesmetana drenaža sinusa kroz arteficijel-ne otvore. U slučaju egzokranijalnih kom­plikacija zahvati mogu biti manje radikal­ni pod uslovom da osiguraju dobru ventilaciju i drenažu paranazalnih sinusa. Princip drenažnih operacija je da se omo­gući nesmetana drenaža sinusa i time pre-veniraju dublja strukturalna oštećenja. Frontalni sinus se može drenirati kroz ar-teficijelni otvor na donjem orbitalnom zi­du (drenažna operacija po Ruttemburgu). Problem operacije paranazalnih sinusa u slučaju retrobulbarnog neuritisa je kontro-verzan, ali se u principu ipak pristupa hi-rurškoj dekompresiji svih istostranih sinu­sa. Endokranijalni apscesi i apscesi orbite moraju takođe biti drenirani ili u celini od­stranjeni uz istovremeno hirurško lečenje obolelih sinusa. Ove operacije radi neuro-hirurg odnosno oftalmolog i otorinolarin­golog obično u istom aktu.

Rekurentni i hronični sinuzitisi u mir­nim fazama predstavljaju pravo indikacio-no područje za endoskopsku hirurgiju si­nusa. Poslednjih godina postoji tendencija da se indikacije za upotrebu endoskop-skih metoda prošire, tako da se pored in­tervencija u srednjem nosnom hodniku i prednje etmoidektomije ovom tehnikom rade i opsežne procedure, kao što je bila­teralna etmoidosfenektomija.

Slični članci

Izbacujem neki gusti sekret preko dana mnogo manje nemam bolove pri disanju

Postovanje imao sam neki virus koji vec mesec dana traje doduse sada je dosta bolje ali i dalje imam sekret...

Pročitaj jošDetails

Hronična upala grla

Poštovani već nekoliko godina imam upalu grla koja je okarakterisana kao hronična od strane lekara , to traje već nekoliko...

Pročitaj jošDetails

Otok podočnjaka

Poštovani, imam 23 godine. Prije pola godine, tj. krajem devetog mjeseca 2015. imala sam običnu prehladu s temperaturom do 38...

Pročitaj jošDetails

Iritacija u nosu

Iritacija u nosu Postovani Moj muz ima 30 godina i vec jako dugo vreme se bori sa iritacijom u nosu.Oteceno...

Pročitaj jošDetails

Uvećani limfni čvorovi ispod brade

Uvećani limfni čvorovi ispod brade Moje poštovanje , imam pitanje za Vas,moje sestre sin se iznenada razboleo, uvećana su mu...

Pročitaj jošDetails

Kuglica na uhu

Kuglica na uhu Postovani na desnom uhu imam neku tvrdu kuglicu oko 3mm bezbolna je bas na mestu resice (gde...

Pročitaj jošDetails
Učitaj još
Sledeći članak

Strana tela donjih disajnih puteva

Please login to join discussion

Aktuelno

Bolesti srca i krvnih sudova (kardiologija)

Sistematski pregledi nakon srčanog udara

Bolesti srca i krvnih sudova (kardiologija)

Kucanje srca u stomaku

Rak dojke

Kako ultrazvuk dojke utiče na rano otkrivanje tumora

Bolesti organa za varenje (gastroenterologija)

Mučnina (nausea)

Vesti i zanimljivosti

Spirulina isometric set with images of medical products made with cyanobacteria 3d text and small people vector illustration SSUCv3H4sIAAAAAAACA3VRy24CMQz8FcvnVWnFbe+oVSVUVI6oB29iwG0eqyS7gND+ex0WpF5682Q89nhyxY6yGGyvKM4NuSQqEgO2Lw2ylRKTkMP2eWowFypD5qy9igwVPih7w48hu2t9xxY/um82JaOqhk7xWrJh5yhwHDJOzaPvjcmVo6HEi7WuM7rrH8lXg3TgYC51ve5P7JhubnZK/ZwKJ3+3NorlOJc0WKkljlFnK7+s1vXM6OvrIVF/FJNk5FSx5Wy0wG0vaXASCCRHzyWJgcwFTlKOIF6NZIh78LNl6FO0g54LnizPTeZCIXZk1JYQLC0UPhegYCF7cirh2DuGUVOKCf5G/wQrzZ06ZVeb7U3yycGydgV437zCPiav4TVYzjVCbO5ZzrPywrKJddTISsUf/cppmn4BbJBwdegBAAA=

Šta je spirulina i koji su njeni zdravstveni benefiti?

Partnerstvo roditelja i pedijatara u kreiranju zdravije budućnosti dece

Za šta se koristi aktivni ugalj i kako ga pravilno piti?

Najbolja pomoć za staračke probleme – Pomagala koja olakšavaju kretanje

ortopedska pomagala ortopedska pomagala ortopedska pomagala
  • O nama
  • Marketing
  • Postavljanje tekstova
  • Napomena
  • Politika privatnosti

© 2023 Sva prava zadržana | Svi tekstovi portala simptomi.rs predstavljaju autorsko delo registrovano u Zavodu za Intelektualnu svojinu Republike Srbije. Svako neovlašćeno preuzimanje, kopiranje i presnimavanje je kažnjivo zakonom.

No Result
Pogledaj sve rezultate
  • Naslovna
  • Bolesti i stanja
  • Trudnoća
  • Stomatologija
  • Lekovi
  • Zdrava ishrana
  • Zdravi recepti
  • Hrono ishrana
  • Beba i Vi
  • Prirodno lečenje
  • Joga
  • Radiotalasno skidanje (uklanjanje) mladeza
  • Centar za zbrinjavanje i negu rana

© 2023 Sva prava zadržana | Svi tekstovi portala simptomi.rs predstavljaju autorsko delo registrovano u Zavodu za Intelektualnu svojinu Republike Srbije. Svako neovlašćeno preuzimanje, kopiranje i presnimavanje je kažnjivo zakonom.