Šta je Ludvigova angina, kako se postavlja dijagnoza, kako se leči i kakva je prognoza? 

Nazvana po Karl Fridrihu Villhelmu fon Ludvigu, Ludvigova angina se karakteriše kao brzo progresivno javljanje gangrenoznog celulitisa mekih tkiva vrata i poda usta.

Kod progresivnog oticanja mekih tkiva usta i vrata najozbiljnija pojava kod Ludvigove angine je opstrukcija disajnih puteva sa posledičnom pojavom gušenja i smrtnim ishodon.

Pre ere antibiotika, smrtnosti Ludvigove angina je bila preko 50%, dakle svaka druga osoba koja oboli od ovog stanja je umirala.

Kao rezultat antibiotske terapije, zajedno sa razvojem brojnih hirurških tehnika, smrtnost je trenutno u proseku oko 8%.

Kod Ludvigove angine, submandibularni proctor (proctor ispod donje vilice) je primarno mesto infekcije.

Odontogene infekcije (porekla zuba) čine preko 90% slučajeva. Dodatni uzroci su prelomi donje vilice I povrede vrata, nesterilni pirsinzi, sijalodenitis, tumori, i druge infekcije pored ždrela.

Najčešće kultivisane bakterije su Staphilococcus, Streptococcus i Bacteroides vrst.

Pacijenti sa poremećajem imuniteta, kao što je HIV, dijabetes, primaoci transplantata, i alkoholičari, su pod rizikom od infekcije iz različitih atipičnih organizama. Atipični organizmi izolovani kod ovih pacijenata su Pseudomonas, Escherichia coli, Klebsiella, Enterococcus faecalis, Candida, i Clostridium.

Ludvigova angina je klinička dijagnoza.Većina pacijenata u anamnezi ima zubobolje, ili istoriju nedavnih stomatoloških procedura i procedura na vratu. Nešto redje se javljaju otežano guranje, poremećaj glasa i ubrzano disanje. Prilikom pregleda kod 95% pacijenata postoji otok ispod donje viliec, kao i otok jezika.

Ludwigovu anginu karakterišu jak bol i otok vrata. Visoka temperatura, slabost, otežano gutanje i neprijatan zadah iz usta su vrlo česti. Može se javiti i grč mišića za žvakanje i simptomi otežanog disanja te se dete često naginje prema napred kako bi olakšalo disanje. Pojava zvučnog disanja nalik lavežu psa (stridor), plava boja kože i sluznica (cijanoza), otežano disanje i oslabljeni disajni pokreti ukazuju na poremećen disajni put.

Osnov lečenja kod ovih pacijenata predstavlja pravilno uspostavjanje disajnih puteva, jer postoji veliki rizik od ugušenja. Ne postoje jasne smernice kako se ovo radi, ali intubacija predstavlja veoma čestu meru u spašavanju ovih pacijenata.

Sa antibioskom terapijom treba početi što pre davanjem antibiotika širokog spectra koji pokrivaju I gram pozitivne i gram negativne mikroorganizme.

Kod oko 65% pacijenata sa Ludvigovom anginom postoji jasna indikacija za hirurškom intervencijom.

Hirurška drenaža se može uraditi kad nakon 24h lečenja lekovima nema poboljšanja. Ponekad, kad je ugroženo disanje, potrebno je napraviti traheotomiju, otvor na dušniku. 

Osiguranje prohodnih disajnih puteva najvažniji je terapijski problem jer se otežano disanje može pojaviti bez prethodnih upozoravajućih znakova.