BENIGNI TUMORI JAJNIKA
Benigni tumori jajnika su uglavnom asimpto-matski, javljaju se kod mlađih žena i najčešće se radi o funkcionalnim cistama, koje posle kraćeg ili dužeg vremena spontano nestaju.
Funkcionalne ciste jajnika
Funkcionalne ciste jajnika su jednostavno uvećan oblik ciste koja se formira u ovarijumu tokom normalnog ovarijalnog cikulsa. Ove ciste se stvaraju u reproduktivnom periodu i povezane se sa procesom ovulacije. One ne predstavljaju neoplazme (tumore) u pravom smislu reci, jer nastaju iz folikula ih žutog tela i rastu zbog sekre-cije u već postojećoj prirodnoj šupjini.
Folikularne ciste
Ukoliko izostane ovulacija, vodeći folikul, koji je obložen granuloza ćelijama, nastavlja da raste, sekretujući folikularnu tečnost. Na taj način formira se folikularna cista, čiji je promer obično između 3 i 10 cm. Ona po pravilu spontano nestaje posle nekoliko nedelja. Retko se dešava da ovakva cista perzistira duže. U takvim situacijama se radi punkcija, ili se mora pristupiti operativnom lečenju, uglavnom zbog opasnosti od tork-vacije, rupture i infekcije.
Ciste žutog tela
Po završenoj ovulaciji, u prostoru rupturira-nog folikula može nastati nakupljanje krvi, kada se formira hematična cista žutog tela. Veličina ovakve ciste je obično između 30 i 50 mm, testas-te je konzistencije i bolno osedjiva. Test na trudnoću je negativan, a tumefakt po pravilu nestaje posle menstruacije, Što ga razlikuje od endome-trioze i ektopičnog graviditeta. Postupak sa ovim cistama je najčešće konzervativan. U retkim situacijama, kada perzistiraju duže od šest nedelja, lečenje je operativno.
Teka luteinske ciste i luteom u trudnoći Prekomernom stimulacijom humanim hori-onskim gonadotropinom (asistirana reprodukcija, trofoblastne bolesti) na jajnicima mogu nastati multipne ciste sa ekstremnom luteinizacijom strome. Tumori ponekad imaju promer i do 15 cm, a nije retkost da se nađe i ascites. Ukoliko dođe do rupture, torkvacije ili ekstremnog povećanja, lečenje je operativno. Luteom je sličnog porekla, ah povezan sa graviditetom u fiziološkoj trudnoći.
Benigne neoplazme jajnika u pravom smislu reči
Sličnost simptomatologije, kao i kliničkog i laboratorijskog nalaza kod dobroćudnih i zloćudnih tumora jajnika predstavlja veliku teškoću u preciznom postavljanju dijagnoze. Svaki tumor jajnika koji perzistira, ih raste, u periodu od četiri do šest nedelja mora se pažljivo ispitati. Krajnji cilj je da se dokaže da se ne radi o malignitetu.
Sklerocistični jajnici i endometrioidne ciste
Ovu vrstu tumora palpatorno je teško odvojiti Od funkcionalnih cisti i inflamatornih procesa u maloj karlici. Anamneza, sonografija i labo-ratoriske analize ukazuju njihovo na poreklo.
Serozni cistadenom i cistadenofibrom
Najčešća benigna ovarijalna neoplazma je serozni cistadenom. On čini približno četvrtinu benignih ovarijalnih tumora. Javlja se obično između 20. i 50. godine. U 20% slučajeva nalazi se bilateralno, a veb’čina mu se kreće od 5-15 cm. Epitel tumora je cilindričan, a unutrašnja površina je glatka, retko sa mtralurninalnim proliferacijama. Ponekad se u zidu ciste viđaju takozvana psamoms-ka tela, koja su kdcifikovana22. Simptomatologija je uglavnom oskudna. Najčešće se otkriva slučajno.
Cistadenofibrom je podvrsta seroznog cis-tadenoma, sa cističnim i solidnim delovima. Obično je unilateralan. Najčešće se javlja kod žena u reproduktivnom periodu.
Terapija ovih tumora je operativna, s tim da se, ukoliko je moguće, sačuva barem delić plemenitog tkiva jajnika. To je posebno važno ako postoji želja za potomstvom. Biopsija ex tempore je poželjna u toku zahvata, kako bi se, zbog makroskopske sličnosti, već u toku operacije mogao isključiti malignom.