Lečenje otrovanih olovom
Lečenje otrovanih olovom obuhvata opštu terapiju obolelih, kao i specifičnu simptomatsku terapiju.
Opita terapija otrovanih olovom zasniva se na principu daje olovo koje je deponovano u kostima bezopasno. Zbog toga je prvi zadatak terapije da se ubrza deponovanje olova iz krvi u kosti. To se postiže unošenjem u organizan mnogo kalcijuma, bilo u hrani (mleko), bilo u obliku soli kalcijuma. Olovo se vezuje za kalcijum tako da se deponovanjem kalcijuma u kostima vrši i deponovanje olova. Na taj način se olovo inaktivira.
Postoje i materije koje vezuju olovo i tako ga inaktiviraju. Takvi antodoti su poznati kao helati. jedan od takvih je poznat po fabričkom nazivu Mo- satil.
Lokalna stomatološka terapija je slična kao i kod otrovanih živom i sastoji se od otklanjanja in- flamacije gingive, evakuacije izdeponovanog olova u gingivi i uspostavljanja prikladne oralne higijene.
Otklanjanje inflamacije gingive postiže se uobičajenim metodama koje zavise od stepena oboljenja parodoncijuma. Najčešće su to bolesnici sa izraženom parodontopatijom, tako da je pored uklanjanja zubnih naslaga i lokalne primene anti- septika, potrebno zbrinuti i ukloniti parodontalne džepove. To se postiže kiretažom ili hirurškim zahvatima.
Ukoliko se u parodoncijumu otkriju ulcero-ne- krozne promene kao znak anaerobne infekcije, svi hirurški zahvati, pa i kiretaža se odlažu dok se infekcija ne zbrine. To se postiže sa dve do tri aplika- cje penicilina putem elektroforeze.
Evaakuacija izdeponovanog olova u gingivi vrši se retrogradnom elektroforezom sa 100 mA/min. Potpuna evakuacija olova postiže se sa pet do šest aplikacija koje se izvode svakodnevno.