DEKAPITACIJA u ginekologiji
Dekapitacija (decapitatio) je akušerska operacija kojom se odvaja glava ploda od trupa.
Indikacije, uslovi i instrumenti
Najčešće indikacije za ovu operaciju su zanemareni poprečni položaj ploda (a), dicefalusi i druge srasle nakaze (b) i džinovski plod sa zaglavljenim ramenima (c).
Uslov za operaciju su da je plod mrtav i da je njegov vrat pristupačan, odnosno da se može obuhvatiti. Spoljnje materično ušće mora biti potpuno otvoreno, a konjugata vera veća od 6 cm.
Za dekapituaciju se najčešće koristi Braunova kuka (Braun), rede Ziboltove makaze (Sibolt) i Điljijeva testera (Gili).
Izvođenje operacije
Tehnika dekapitacije, koja će biti opisana, karakteristična je za zanemareni poprečni položaj* a sa malim modifikacijama se može primeniti i u drugim situacijama. Intervencija se i ovde vrši u opštoj anesteziji. Asistent prihvata ispalu ručicu £ vuče je prema dole, odmičući je istovremeno na suprotnu stranu od one na kojoj se nalazi glava ploda. Posle pripreme, koja se obavlja na isti način kao i kod perforacije glavice, akušer uvlači levu šaku u materičnu duplju i obuhvata vrat ploda, tako da palac dođe sa prednje strane, a kažiprst i srednji prst sa zadnje strane. Opisano nameštanje leve šake ima za cilj kontrolu i bezbedno nameštanje kuke ih makaza prilikom izvođenja intervencije. Kuka se pažljivo uvodi desnom rukom. Ona klizi preko dlana leve ruke, tako da je vrh instrumenta, koji je tup i zaobljen, usmeren prema palcu leve ruke. Kuka se zatim vuče prema nazad | dole, pa na taj način započinje luksacija pršljenova. Posle toga se kuka okreće naizmenično prema glavi i prema trupu ploda, uz istovremno povlačenje, a cilj je da se izazove razdvajanje pršljenova. U trenutku kada se uspe u tome, oseti se da je plod postao pokretljiviji, neretko se slamanje pršljenskih zglobova može i čuti. Sve vreme dok traje lomljenje vratne kičme i mekih delova leva ruka mora kontrolisati rad kuke. Po obavljenoj intervenciji kuka se vadi. Desnom rukom akušer povlači telo ploda za ispalu ručicu, a levom pokriva patrljak vrata kako bi se zaštitili od povrede meki porođajni putevi. Opisanim postupkom se obično bez posebnih teškoća izvlači trup ploda. Sledi drugi akt intervencije, odnosno izvlačenje glave. U matericu se uvodi desna šaka, kojom se pronalazi glava i hvata tako da prekinuti deo vrata nasedne na dlan. Palac se stavi na zadnju stranu vrata, srednji prst uvlači u usta, a kažiprst i četvrti prst naslone u vučije jame (fossae canine). Glavica se izvlači potiljkom okrenutim prema sinfizi, a njen izlaz je olakšan blagim pritiskom na trbušni zid. U slučaju da ne uspe izvlačenje glave, pribegava se perforaciji. Po izvlačenju glave ručno se odlubi posteljica, izvrši se revizija materične šupljine 1 proveri se u kakvom su stanju grlić, vagina I međica. Eventualni rascepi se zbrinu#
Opisani način dekapitacije Braunovom klikom je pnhčno opasan, jer i najmanja nepažnja može dovesti do rupture materice. Ima akušera koji smatraju da se intervencija lakše i bezbednije vrši Ziboldovim makazama. Njihova aplikacija je delikatnija, ah se presecanje vratnog dela kičme vrši lakše. Ostali tok operacije je potpuno isti kao i ranije opisani. Dekapitacija se može uraditi i Điljijevom testerom. Uzana i savitljiva testera se prevlaci naizmeničnim pokretima akušera preko mesta gde treba da se izvrši presecanje vrata.