Paraliza akomodacije
Paraliza akomodacije može biti centralnog i perifernog porekla. Jednostrana pareza akomodacije javlja se kod luesa cerebri i može biti kombinovana sa parezom sfinktera ili spoljašnjih
očnih mišića. Obostrana pareza akomodacije bez oštećenja sfink-tera pupiie, ali uz moguću parezu mekog nepca javlja se kod difte-rije. Slično se viđa i kod encephalitis lethargica. Botulizam daje i paralizu akomodacije i paralizu pupiie. Često su periferne paralize akomodacije povezane sa istovremenom midrijazom kod trovanja gljivama ili primene holinolitika (atropin i srodni preparati]. Iako su midrijaza i cikloplegija često povezani i izazvani istim faktorom, ipak svaka midrijaza viđena u klinici ne mora biti praćena i cikloplegijom. Tako npr. svi lokalno primenjeni adrenergici daju izraženu midrijazu (spastična midrijaza zbog kontrakcije m. diktatora pupiie], ali bez cikloplegije (adrenalin i njegovi derivati: „Neosvnephrin” i si).
3. Spazam akomodacije nastaje kod hipermetropa posle dužeg Spazam akomodacije rada na blizinu ili posle primene miotika (holinergika). Manifestuje se bolovima u očima i glavi, akomodativnom miopijom, uzanom pupilom. Jedan deo mladih hipermetropa kod kojih nije izvršena korekcija njihove anomalije mogu da razviju do te mere spazam akomodacije da prilikom subjektivnog određivanja refrakcije koriguju do normalne oštrine vida samo uz pomoć minus sočiva. Samo atropinska cikloplegija uspeva da kod ovih prividnih miopa dokaže da se zapravo radi o hipermetropiji i spazmu akomodacije.
Tonična, usporena akomodacija i dezakomodacija (normalno se promena od daljine na blizinu i obrnuto odvija za 1 sek.) se javlja kao pupilotonija u Adievom sindromu.
Sa starošću sve ove promene akomodacije postaju klinički manje uočljive i značajne.