Prevencija trovanja živom
Preventivne mere se oreduzimaju u kolektivima gde radnici profesionalno dolaze u kontakt sa živom. Cilj ovih mera je da spreče oralna toksična oštećenja.
Preventivne mere koje preduzima stomatolog sastoje se iz: mera koje imaju za cilj da isključe ili znatno smanje izloženost radnika živinim jedinje- njima i od stomatoloških mera. Stomatološki zahvati se preduzimaju kod svih radnika koji su profesionalno u kontaktu sa živom, a imaju za cilj da potpuno isključe ili ublaže oralna oštećenja.
Ako se sve preventivno-zaštitne mere striktno sprovode, onda se skoro potpuno isključuje opasnost od trovanja živom. Metalna živa se zavlači u pukotine poda na radnim mestima i isparava već na sobnoj temperaturi, tako postoji opasnost od udisanja žive. Zbog toga podovi radnih prostorija moraju biti idealno glatki, a same prostorije u kojima se radi sa živom treba da su dobro provetrene. Sistem ventilacije mora da funkcioniše besprekomo. To važi i za stomatološke ordinacije.
Opasnost koja od resorpcije žive pri primeni živinog amalgama preti stomatolozima, uspešno se otklanja mehaničkom pripremom amalgama u aparatima za mešanje amalgama. Na taj način se isključuje opasnost resorpcije amalgama preko kože, do koje može doći pri definitivnoj pripremi amalgama na dlanu. Neka ispitivanja su pokazala da je zahvaljujući debeloj koži dlana resorpcija žive na ovaj način potpuno isključena. Količina žive koja se oslobađa iz amalgamskih plombi je minimalna i ne predstavlja nikakvu opasnost po bolesnika. I ta neznatna opasnost otklanja se poliranjem amalgamskih plombi.
Stomatološki zahvati u usnoj duplji, koji treba da spreče ili ublaže oralna oštećenja obuh vataju: zaštitu parodoncijuma, održavanje oralne higijene i primenu velikih doza vitamina C.
Utvrđeno je da se iiva ne taloži u intaktnu gin- givu, već samo ako je ona inflamirana i ako su izražene hemodinamske smetnje u obliku venske staze. Kod radnika koji su eksponirani živinim jedinjenji- ma osnovni preventivni zahvat sastojao bi se u otklanjanju inflamacije gingive i uspostavljanju normalne hemodinamike. Tako se parodoncijum zaštićuje i do deponovanja žive u gingivu ne dolazi, iako je ona prisutna u krvotoku. Na ovaj način otklanjaju se i sve opasnosti koje proizlaze iz deponovanja žive u parodoncijum.
Radnike na eksponiranim mestima valja stalno kontrolisati i blagovremeno intervenisati ako dođe do recidiva inflamacije.
Značajna preventivne mera koja se preduzima u radnika koji rade sa živom je održavanje oralne higijene. Prisutni dentalni plak poznatim dejstvom izaziva inflamaciju gingive sa kobnim posledicama.
Istovremeno u njemu se lako zadržava živa koja preti toksičnim oštećenjima, radnicima koji su eksponirani valja temeljno ukloniti sve zubne naslage, a potom ih obučiti u održavanju oralne higijene i stalno ih kontrolisati u tome koliko uspešno peru zube i održavaju higijenu.
U zaštiti oralnog epitela veliku ulogu ima C vitamin. Stomatolog pojedinačno ili kolektivno treba da informiše radnike o značaju pravilne ishrane u zaštiti parodoncijuma i oralnih tkiva. Radnici koji rade ha eksponiranim mestima moraju unositi hranu bogatu C vitaminom. Prema ocenjenoj situaciji, radnicima nekada preventivno treba ordinirati C vitamin.