Otitis (zapaljenje i bol u uhu, ušima) kod deteta, dece, dijagnoza i terapija
Otalgija (bol u uhu) je jedan od najčešćih simptoma u pedijatrijskoj praksi. Iako su infekcije srednjeg uha glavni uzrok, retko i druga stanja dovode do bola u uhu (strana tela, lokalna povreda ili bol u temporomandi- bularnom zgbbu). Otitis media je najčešća infekcija koju pedijatar sreće u ambulantnom radu. Klasifikuje se u četiri kategorije: Akutni otitis (AOM) sa ili bez efuzija, otitis media sa efuzijum (OME), rekurentni AOM i hroni- čni OM sa efuzijama. Od značaja je razlikovanje ovih entiteta zato što se manifestacije i njihovo lečenje razlikuju.
Prevalencia OM u detinjstvu je od 15 do 20% sa najčešćim ispoljavanjem _ od 6 meseci do navršene treće godine života. Oboljenje se češće javlja kod muškog pola. Faktori rizika koji utiču na skbnost za OM su; porodična predispozicija; nizak socioekonomski status; boravak u predškolskim ustanovama; pasivna izfoženost duvanskom dimu; rascep nepca ili druge kranio- facijalne anomalije. Najčešće ispoljavanje OM je tokom zimskih meseci i u rano proleće kada su i najčešće virusne infekcije gornjih disajnih puteva.
Najznačajniji faktor u patogenezi AOM je abnormalna funkcija Eustahijeve tube. Direktan prodor bakterija iz nazofarinksa preko Eustahijeve tube može dovesti do AOM. Hematogeno širenje infekcije je drugi način nastanka AOM, češći kod novorođenčadi i mlađe dece. Atopijska konstitucija ili disfunkcija trepljastog epitela su dodatni faktori predispozicije za AOM.
Najčešći uzročnici AOM su Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis. Respiratorni virusi su uzrok u oko 25% epizoda OM. Glavna uloga Eustahijeve tube je pravilna ventilacija srednjeg uha, a njena disfunkcija dovodi do razvoja negativnog pritiska u srednjem uhu i stvaranja eksudata. Smanjeni klirens eksudata pogoduje razvoju infekcije. Opstrukcija tube može biti funkcionalna [sekundarno usled kolapsa Eustahijeve tube) ili mehanička. Funkcionalna opstrukcija ili kolaps se uobičajeno dešava kod odojčadi i mlađe dece. Tuba je manje hrskavičava i otuda manje čvrstine nego kod odraslih osoba. Takođe, funkcija m. tensor veli palatini je manje efikasna kod mlađe dece. Unutrašnja mehanička opstrukcija tube se dešava kao rezultat inflamacije kao posledica infekcije gornjih disajnih puteva ili alergijske reakcije, a spoljnu mehaničku opstrukciju može izazvati uvećanje adenoida.
Oko 25% dece sa otitisom ima povišenu temperaturu. Udruženi simptomi uključuju znake infekcije gornjih disajnih puteva, kašalj, povraćanje, dijareju i nespecifične tegobe kao što su snižen apetit ili iritabilnost. Perforacija bubne opne sa evakuacijom purulentnog sadržaja se pojavljuje u 3 do 5% slučajeva.
Dijagnoza OM se postavlja na osnovu otoskopskog pregleda. U akutnom OM, bubna opna je puna ili nabubrela, hiperemična, zamućena i ima ograničenu mobilnost, a svetbsni refleks je deformisan ili odsutan. U slučajevima perzistentnog ili hroničnog OM znaci inflamacije su obično odsutni, a bubna opna može da bude uvučena sa ograničenom mobilnošću. Timpanometrija je korisna u dijagnostici efuzije. Kod hroničnog OME može doći do oštećenja sluha i govora.
Timpanocenteza je metoda kojom se potvrđuje prisustvo eksudata u srednjem uhu i otkrivanje mikroorganizma odgovornog za infekciju. Indikacije za timpanocentezu ili miringotomiju su teški oblici AOM sa neodgovarajućim odgovorom na antimikrobnu terapiju, AOM udružen sa mastoiditisom ili meningitisom, AOM novorođenčadi ili imunodeficijent- nih bolesnika.
Antibiotska terapija akutnog OM sprovodi se 10 dana. Posle započinjanja lečenja odgovarajućim antibiotikom, unutar 48 do 72 časa, očekuje se poboljšanje opšteg stanja i bkalnog nalaza. Analgetici i antipiretici se ordiniraju ako je bol značajno izražen ili ako je dete febrilno. Antihistaminici, dekongestanti ili steroidi nisu pokazali efikasnost u u lečenju OM sa efuzi- jama. U tabeli 6. su prikazane preporuke Američke akademije za pedijatriju za lečenje OM, osim kod novorođenčadi i mlađe odojčadi kod koje je inicijalno indikovana pareneteralna terapija.
Komplikacije AOM su retke ako se na vreme primeni antibiotska terapija. Mogu se podeliti u dve kategorije: ekstrakranijalne i intrakranijalne. U ekstrakranijalne komplikacije uključuju se perforacija bubne opne, kon- duktivno i senzorineuralno oštećenje sluha, mastoiditis, paraliza n.facialis i retko, osteomijelitis temporalne kosti, intrakranijalne komplikacije kao što su meningitis, ekstraduralni ili subduralni apsces, tromboza lateralnog venskog sinusa ili apsces mozga su retke u dečijem uzrastu.