• O nama
  • Marketing
  • Postavljanje tekstova
  • Napomena
  • Zaposlenje
  • Kontakt
  • Politika privatnosti
  • Naslovna
  • Bolesti i stanja
  • Trudnoća
  • Stomatologija
  • Lekovi
  • Plastična hirurgija
No Result
View All Result
  • Naslovna
  • Bolesti i stanja
  • Trudnoća
  • Stomatologija
  • Lekovi
  • Plastična hirurgija
No Result
View All Result
Vaš internet lekar
No Result
View All Result

Krvarenje (krvavljenje) i anemija

Krvarenje (krvavljenje) i anemija

Anemije izazvane krvarenjem nastaju zbog različitih uzroka a po svom toku mo­gu biti akutne i hronične.

Akutne posthemoragijske anemije su iza­zvane naglim gubitkom veće količine krvi koje može nastati zbog niza uzroka: povre­da, postoperativno, krvarenja iz organa za varenje (grizlica želuca i duodenuma, rup­tura variksa jednjaka u sklopu ciroze jetre) ili genitalnih organa (vanmaterična trudno­ća) itd. Krvarenje može biti očigledno – kr­varenje iz rane ili skriveno -krvarenje u tki­va (retroperitoneum, psoas hematom), šuplje organe (lumen digestivnog trakta) i serozne šupljine (pleura, perotoneum).

S druge strane, anemije uzrokovane hro-ničnim gubitkom krvi nastaju postepeno te se bolesnikov organizam na njih adaptira aktivacijom niza kompenzatornih mehani­zama (povećanje minutnog volumena srca, porast koncentracije 2,3 DPG u eritrociti­ma čime se se krivulja disocijacije oksihe-moglobina pomera udesno i posledično smanjuje afinitet hemoglobina za kiseo-nik). Ovaj tip anemije kod žena u repro­duktivnom periodu najčešće je uzrokovan krvarenjem iz genitalnog trakta (menoragi-je, metroragije, porođaji, pobačaji), dok je kod muškaraca najčešće prouzrokovan ma­nifestnim ili okultnim krvarenjem iz dige­stivnog trakta (erozivni gastritis, hijatus hernija, grizlica želuca i duodenuma, kar­cinom želuca, nasledne hemoragijske tele-angiektazije, polipoza i divertikuloza cre-va, hemoroidi, ulcerozni kolitis, regionalni enteritis itd.). Upotreba kortikosteroida i nesteroidnih antireumatika često prouzro­kuje krvarenje iz digestivnog trakta indu-kujući bilo grizlicu želuca i/ili duodenuma ili erozivni gastritis.

Akutno nastale posthemoragijske anemije

U toku akutnog krvarenja nastaje sma­njenje zapremine celokupne krvi dok sama klinička slika zavisi od volumena izgublje­ne krvi. Naime, pri gubitku do 10% krvi, čak 90% odraslih osoba neće imati nikakve simptome a zdrava odrasla osoba može to-lerisati gubitak i do 20% volumena krvi (11 za osobu telesne težine oko 70 kg). Osobe sa prethodnom anemijom i kardio-respiratornom insuficijencijom teže će pod­nositi gubitak ove količine krvi. Gubitkom oko 25% volumena krvi, oko 50% osoba is-poljava znake šoka, dok gubitak do 50% volumena može za 50% osoba biti smrto­nosan, pogotovu ako je do iskrvarenja do­šlo u kratkom vremenskom intervalu.

Možda će vaszanimati

Ukratko imala sam dve inseminacije,jednu vto neuspesnu i posle toga sam radila test na trombofiliju gde je pai 4g4g visoki rizik

Često sam bila sklona pojavljivanju limfnih zlezda u predelu vrata

Analiza rezultata za trombofiliju

Akutni gubitak krvi izaziva aktivaciju vi­še kompenzatornih mehanizama sa ciljem da se restaurira cirkulacija i obezbedi što bolja perfuzija vitalnih organa (mozak, mi-okard, bubrezi).

Ukoliko bolesnik pre iskrvarenja nije imao anemiju, dolazi do ravnomernog gu­bitka kako krvnih ćelija tako i plazme. Ane­mija je u početku normohromnog tipa, pra­ćena obično leukocitozom (neutrofilijom) i trombocitozom. U teškim oblicima krva­renja može se registrovati „leukemoidna reakcija” (leukocitoza > 25 x 109/L sa skre­tanjem u leukocitnoj formuli ka mladim elementima). Sam stepen anemije najtačni-je se može proceniti posle trećeg dana od krvarenja kada se sponatno normalizuje celokupna zapremina krvi. 

Nadoknada izgubljenog volumena krvi

Pri gubitku krvi većem od 20% neop­hodna je brza nadoknada cirkulišućeg vo­lumena za šta se najčešće koriste kristalo-idni rastvori: 0,9% NaCl i laktirani Ringerov rastvor. Pri tome, prednost se daje laktira-nom Ringerovom rastvoru, pošto infuzija veće količine 0,9% NaCl može dovesti do hiperhloremijske acidoze.

Od celokupne infundirane količine kri-staloidnog rastvora, oko 1/3 ostaje u cirku­laciji, 1/3 se izluči brzo preko bubrega a preostala trećina prelazi u ekstravaskular-ni prostor. Smatra se da gubitak do 25% vo­lumena krvi (oko 1 do 1,5 1) kod odrasle osobe može biti uspešno nadoknađen in-fuzijim balansiranih slanih rastvora i to u dozi koja je 3 x veća od količine izgublje­ne krvi (u skladu sa raspodelom kristalo-idnih rastvora posle infuzije). Brza nadok­nada cirkulišućeg volumena može se ostvariti i pomoću koloidnih rastvora (5% albumin, niskomolekulski dekstran, hi-droksietilni škrob) koje je, ukoliko se pri-mene, najbolje kombinovati sa kristaloid-nim rastvorima i to u odnosu koloidi: kristaloidi = 1:2. Međutim, mana koloidnih rastvora je to što su skuplji i teže dostup­ni od kristaloidnih rastvora a mogu dove­sti i do poremećaja koagulacije, retencije tečnosti i do smetnji u izvođenju unakrsnih testova, te se zbog ovoga, u SAD na primer, nerado koriste. Sve uzevši u obzir, prema dosadašnjim iskustvima, smatra se da infu­zija koloidnih rastvora nema veće predno­sti nad kristalodnim rastvorima, osim u slu­čaju kod bolesnika sa teškom povredom glave i edemom mozga. Naime, kod ovih bolesnika, primena malog volumena hi-pertoničnog rastvora NACl-7,5%, samog ili u kombinaciji sa rastvorom dekstrana (tzv. hiperosmotski – hiperonkotski rastvor) u dozi od 6 ml/kgTT se čini posebno po­godnom, jer bi infuzija samo većih količi­na kristaloidnih rastvora povećala edem.

Ukoliko se vitalni znaci i parametri tkiv-ne perfuzije ne poboljšavaju na primenjenu terapiju kristaloidima i/ili koloidima i u slu­čaju akutnog gubitka više od 30% krvi, tre­balo bi što pre započeti transfuziju krvi/eri­

trocita da bi se korigovala oksiformna funk­cija. Pri donošenju odluke za hitnu transfu­ziju krvi, osim „kritične vrednosti” hemoglo­bina i hematokrita, potrebna je analiza opšteg stanja bolesnika i poznavanje kako inicijalne koncentracija hemoglobina tako i odgovora na početnu resuscitaciju kristalo-idnim rastvorima, stanja respiratornog trak­ta i kardiovaskularnog sistema i stanja tkiv-ne oksigenacije (što zahteva monitoring srca i periferne cirkulacije).

Na 1 1 krvi daje se 40 mg Lasixa u cilju održavanja diureze i 50 ml kalcijum gluko-nata.

Pri masivnom gubitku krvi, što podrazu-meva gubitak od oko 50% ili više cirkuli-šućeg volumena unutar 3h ili zapreminu celokupne cirkulišuće krvi tokom 24h, po­red eritrocita, potrebno je transfundovati i trombocite i sprovesti eventualnu korekci­ju faktora koagulacije.

Nadoknada izgubljenog volumena krvi odvija se po utvrđenim fazama (Iz Gligo-rović i Čalija – transfuzije krvi kod akutnog iskrvarenja).

Ranije se smatralo da terapija akutnog masivnog gubitka krvi zahteva isključivo primenu cele sveže krvi. Međutim, uvođe­njem usmerene hemioterapije, od 1970. go­dine kao osnovni princip savremenog tran-sfuziološkog zbrinjavanja usvojen je princip da bolesnik prima samo onaj derivat krvi i to u dovoljnoj količini i za potrebno vreme kojim će njegove potrebe biti ciljano zado­voljene. Konsenzusna konferencija u orga­nizaciji Nacionalnog instituta za zdravlje SAD, 1988 g. dala je kriterijum za transfu­ziju kod odraslih-vrednost hemoglobina od 70 g/l i hematokrita od 0,21 uz obavezno uvažavanje kliničkog stanja bolesnika. Me­đutim, ovaj kriterijum je nešto viši kod sta­rijih osoba i iznosi 100 g/L za hemoglobin i 0,30 za hematokrit. Na žalost, često se na­ilazi u praksi, da se naročito starijim osoba­ma, olako daju nepotrebne transfuzije krvi, jer postoji mišljenje da će im se time popra­viti opšte stanje. Pri tome se zanemaruje da postoje mnogobrojne neželjene komplika­cije transfuzija koje se po vremenu javljanja mogu podeliti na kasne i rane.

U neposredne, rane komplikacije, koje nastaju tokom transfuzije ili tokom prva tri sata po završetku transfuzije ubrajaju se:

  1. postransfuzijska hemoliza usled inkom­patibilnosti eritrocita,
  2. anafilaksija – usled prisustva anti-IgA antitela,
  3. nekardiogeni edem pluća usled prisu­stva davaočevih antileukocitnih antitela,
  4. febrilna nehemolizna reakcija – najče-ša komplikacija usled prisustva antile­ukocitnih antitela kod primaoca),
  5. alergijska reagovanja usled prisustva antitela na proteine plazme,
  6. kongestivna srčana insuficijencija -preopterećenost kardiovaskularnog si­stema posebno kod starijih osoba,
  7. bakterijska septikemija usled prisustva bakterija i endotoksina u krvi,
  8. asimptomatska hemoglobinurija usled posttransfuzijske destrukcije eritrocita,

9. mikroagregati ili vazdušni embolizam, 10. sindrom masivne transfuzije – zbog transfuzije velikog volumena dugo uskladištene krvi.

Kasne neželjene reakcije transfuzije ja­vljaju se danima, nedeljama, mesecima i go­dinama posle transfuzije i mogu se svrstati:

  1. kasna posttransfuziona hemoliza usled inkompatibilnosti eritrocita i anamne-stičke reakcije sekundarnog imunog od­govora,
  2. aloimunizacija – zbog stranih antigena unesenih transfuzijom,
  3. imunosupresija,
  4. bolest kalem protiv domaćina-reakcija unetih, davaočevih T limfocita protiv tkiva domaćina,
  5. hemosideroza usled akumulacije gvo­zda usled velikog broja transfuzija,
  6. 6.  posttranfuziona trombocitopenijska

purpura (usled inkompatibilnostio
trombocita),

7. transfuzijske transmisivne bolesti (hepa-
titis B, C, AIDs, sifilis, citomegalovirus).

Za sada se smatra da je i dalje najbe-zbednija primena autologe transfuzije u kojoj je i davalac i primalac ista osoba. Va­žno je istaći da starosna dob nije ograniča-vajići faktor za izvođenje ove metode uko­liko opšte stanje i laboratorijski parametri bolesnika to dozvoljajavaju.

U lečenju bolesnika sa akutnim i teškim gubitkom krvi, kada se primeni veća koli­čina krvi, za kratko vreme (masivna transfu­zija – npr. nadoknada 1 volumena krvi u to­ku 3-4 h) može lako doći do sporednih neželjenih efekata hemoterapije koji sači­njavaju sindrom masivne transfuzije i u ko­ji spadaju:

1. Trombocitopenija (usled gubitka trom­bocita krvarenjem, njihovog utroška, smanjenog stvaranja, dilucije).

2. Toksični efekti citrata i hipokalcemija (citrat poreklom iz antikoagulantsko-konzervišućeg rastvora pri masivnim transfuzijama će smanjiti koncentraciju jonizovanog kalcijuma u plazmi vezuju­ći se za njega. Opasnost je zanemaruju-ća kod osoba sa zdravom jetrom ali je moguća u stanjima hipotenzije, hipo-volemije, hipotermije i oboljenja jetre, jer je usporen metabolozam citrata. Tro­vanje citratom potenciraju alkaloza i hiperekalijemija. Prevencija: Na svakih 5 jedinica cele krvi treba dati 1 g 10% rastvora kalcijum-glukonata uz redovno praćenje kalcijuma u plazmi.

3- Hiperkalijemija (skladištenje eritroci­ta je praćeno postepenim oslabađanjem K+ ekstracelularno uz istovremeni ula­zak Na+ u eritrocite. Posebno su sklo­ni razvoju ove komplikacije bolesni­ci sa oštećenom funkcijom bubrega, ekstenzivnom nekrozom mišića i ma­sivnim unutrašnjim krvarenjem (usled reapsorbcije K iz hemoliziranih eritro­cita).

  1. Acidobazni poremećaj (usled prisustva limunske kiseline koja služi kao antiko-agulans i mlečne kiseline stvorene tokom skladištenja u jedinicama krvi, može se pogoršati stepen acidoze u bo­lesnika sa hipoksijom). S druge strane, metabolizmom citrata poreklom iz an-tikoagulansa nastaju kao krajnji pro­dukt bikarbonati (15 mEq po jedinici cele krvi) koji dovode do skretanje kri­ve disocijacije oksihemoglobina ulevo, te je procena acidobazne ravnoteže neophodna.
  2. Hipotermija usled brze masivne infuzi­je hladne krvi.
  3. ARDS (veoma retka komplikacija, nasta­je usled mikroagregata sačinjenih od fibrina, leukocita i trombocita i čija se veličina progresivno povećava sa duži­nom skladištenja).

Preporučuje se da se transfuzija krvi pri-menjuje kroz filter čije su pore 170 mm i da brzina transfuzije treba da bude prilago­đena kliničkom stanju bolesnika. Zbog mo­gućih akutnih reakcija, transfuziju krvi tre­ba započeti sporo (25 ml/15 min). Jednu dozu krvi treba transfundovati 1-2 časa, ne duže od 4 časa. Kod bolesnika sa srčanom dekompenzacijom transfuziju treba prime-njivati brzinom od 1 ml/kg/h, dok u leče-nju bolesnika koji su životno ugroženi zbog krvarenja treba davati transfuziju br­zinom od preko 1 ml/kg/10 min uz upotre­bu mikrofiltra zbog prevencije mikroembo-lije.

Potrebno je istaći da danas postoje raz­ličiti hemoprodukti za lečenje anemičnih bolesnika koje treba primeniti u skladu sa njihovim potrebama:

  1. Deplazmatisana krv (DK) Transfuzijom DK (odstranjeno je oko 70% zapremine plazme iz cele krvi cen-trifugiranjem) postiže se veći kapacitet za prenos kiseonika uz unošenje manje zapremine ćelijske suspenzije u poređe-nju sa istom zapreminom cele krvi. Na­ime, vrednost hematokrita u jedinici DK iznosi 50-60% od zapremine cele krvi, a svaka jedinica DK primenjena odrasloj osobi prosečne telesne težine, dovodi do porasta hematokrita za oko 0,03 uz porast koncentracije hemoglobina za oko lOg/L.
  2. Deplazmatisana krv sa redukovanim brojem leukocita (DKRBL)

Poznato je da alogeni leukociti, uneti transfuzijom u organizam primaoca, mogu da izazovu niz neželjenih reakci­ja (febrilna nehemolizna transfuzijska reakcija; transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća; imuna refraktarnost na transfuzije trombocita, sa transfuzijom udružena bolest kalem protiv domaći­na i različiti imunomodulatorni efekti).

Transfuzije DKRBL preporučuju se onim bolesnicima koji su, u najmanje 2-3 ma­ha, ispoljili febrilnu nehemoliznu tran-sfuzijsku reakciju. DKRBL se priprema­ju upotrebom posebnih filtera za otklanjanje leukocita (redukcija leuko­cita za oko 99,9%) sa kojima se takode odstranjuju mikroagregati i neke viru-sne partikule (citomegalovirus).

3- Isprani eritrociti

Preporučuju se kod onih bolesnika ko­jima treba korigovati anemiju a koji is-poljavaju alergijske ili anafilaktoidne re­akcije posle transfuzije DK i DKRBL. Ispiranjem eritrocita u 0,9% NaCl (naj­manje 5x) odstranju se imunoglobulini i ostali proteini plazme, smanjuje se broj leukocita i ćelijskih mikroagregata, koncentracija K i količina antikoagu-lantsko-konzervišućeg rastvora. Koriste se kod bolesnika sa deficitom IgA i stvorenim antitelima na IgA. U slučaju da se ni transfuzijom ispranih eritrocita ne mogu sprečiti alergijske reakcije, in-dikovano je primeniti bilo hemopro-dukte od IgA negativnog davaoca bilo autologe transfuzije ili rekombinatni eri-tropoetin.

4. Koncentrovani eritrociti obogaćeni neocitima Kod bolesnika koji zahtevaju učestale transfuzije kao komplikacija se javljaju hemosideroza (nakupljanje gvozda u ćelijama monocitnomakrofagnog siste­ma) i hemohromatoza (nakupljanje gvozda u parenhimatoznim organima). Hemoprodukt izbora za ove bolesnike su transfuzije eritrocita obogaćene neo­citima (mladi eritrociti), za koje je usta­novljeno da sadrže manje gvozda i da duže preživljavaju u odnosu na stare eritrocite, čime se značajno produžava interval između dve transfuzije. Kon­centrovani eritrociti obogaćeni neoci-tim izdvajaju se iz jedinica cele krvi po­stupkom diferencijalnog centrifugira-nja.

5. Zamrznuto deglicerolizovani eritrociti Dok antikoagulantsko-konzervišući ras­tvori omogućavaju skladištenje eritroci-

Previous Post

Bolest srpastih eritrocita i srodni sindromi

Next Post

Neutropenija (sniženi neutrofili)

Slični članci

Ukratko imala sam dve inseminacije,jednu vto neuspesnu i posle toga sam radila test na trombofiliju gde je pai 4g4g visoki rizik

Ukratko imala sam dve inseminacije,jednu vto neuspesnu i posle toga sam radila test na trombofiliju gde je pai 4g4g visoki...

Read more

Često sam bila sklona pojavljivanju limfnih zlezda u predelu vrata

Mladeži, fleka nakon opekotina od sunca

Često sam bila sklona pojavljivanju limfnih zlezda u predelu vrata Molim Vas za savet! Cesto sam bila sklona pojavljivanju limfnih...

Read more

Analiza rezultata za trombofiliju

Analiza rezultata za trombofiliju Uradila sam analize za urodjenu trombofiliju, stigli su rezultati homozigot za MTHFR oba alela su normalna,...

Read more

Urođene trombocitopenije (sniženi trombociti) kod beba, bebe, deteta, dece, lečenje i terapija

Urođene trombocitopenije (sniženi trombociti) kod beba, bebe, deteta, dece, lečenje i terapija Urođene trombocitopenije su grupa retkih, heterogenih bolesti koje...

Read more

Neonatalna trombocitopenija (sniženi trombociti) kod novorodjene bebe, deteta, dece, lečenje i terapija

Neonatalna trombocitopenija (sniženi trombociti) kod novorodjene bebe, deteta, dece, lečenje i terapija Neonatalna alo- ili izoimuna trombocitopenija (NAIT) ima istu...

Read more

Hemofilija kod detet, dece, lečenje , terapija i prognoza

Hemofilija kod detet, dece, lečenje , terapija i prognoza Hemofilija A je urođeni nedostatak FVIII i javlja se sa učesta­lošću...

Read more
Load More
Next Post

Neutropenija (sniženi neutrofili)

Leave a Reply Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Aktuelno

Bolesti srca i krvnih sudova (kardiologija)

Kucanje srca u stomaku

Bolesti krvi i hematopoeznog sistema (hematologija)

Neutropenija (sniženi nivo neutrofila u krvi)

Anorhija (anorchia)
Dečje i urodjene bolesti (pedijatrija)

Anorhija (anorchia)

Mučnina (nausea)
Bolesti organa za varenje (gastroenterologija)

Mučnina (nausea)

Vesti i zanimljivosti

Zbog čega treba da uradite 5D ultrazvuk u trudnoći?

Zbog čega treba da uradite 5D ultrazvuk u trudnoći?

Štitna žlezda

Štitna žlezda

Dijabetesna periferna neuropatija

Dijabetesna periferna neuropatija

Efikasan tretman bola u grlu

Efikasan tretman bola u grlu

  • O nama
  • Marketing
  • Postavljanje tekstova
  • Napomena
  • Zaposlenje
  • Kontakt
  • Politika privatnosti

© 2022 Sva prava zadržana | Svi tekstovi portala simptomi.rs predstavljaju autorsko delo registrovano u Zavodu za Intelektualnu svojinu Republike Srbije. Svako neovlašćeno preuzimanje, kopiranje i presnimavanje je kažnjivo zakonom.

No Result
View All Result
  • Naslovna
  • Bolesti i stanja
  • Trudnoća
  • Stomatologija
  • Lekovi
  • Zdrava ishrana
  • Zdravi recepti
  • Hrono ishrana
  • Beba i Vi
  • Prirodno lečenje
  • Joga
  • Radiotalasno skidanje (uklanjanje) mladeza
  • Centar za zbrinjavanje i negu rana

© 2022 Sva prava zadržana | Svi tekstovi portala simptomi.rs predstavljaju autorsko delo registrovano u Zavodu za Intelektualnu svojinu Republike Srbije. Svako neovlašćeno preuzimanje, kopiranje i presnimavanje je kažnjivo zakonom.